PROSJEČNA starost voznog parka u državi puno govori o standardu stanovništva. Kako dohodci rastu, ljudi postaju mobilniji, općenito troše više na putovanja i češće zamjenjuju stara vozila s novima. Zbog toga udio jako starih automobila (stariji od 20 godina) i novih automobila (manje od 2 godine) puno govori o bogatstvu, a promjena u udjelima o obogaćivanju ili osiromašivanju.
U zemljama niskog i srednjeg dohotka (prema definiciji Svjetske banke) brojna kućanstva imaju stare osobne automobile, uopće nemaju osobni automobil, uglavnom koriste javni prijevoz ili hodaju, relativno malo troše na transport zbog toga što ne mogu priuštiti gorivo.
Kako zemlje postaju bogatije, kućanstva troše sve veći dio svog dotoka na prijevoz, udio osobnog prijevoza raste, a javnog pada, povećava se postotak onih koji posjeduju osobni automobil i oni se sve više koriste.
Hrvatska spada među države visokog dohotka, pa se u njoj vlasništvo nad osobnih vozilom smatra nečim samorazumljivim. Ali u kategoriji država visokog dohotka postoje velike razlike, koje se primarno ogledaju u starosti voznog parka.
Hrvati voze jedne od najstarijih automobila u EU
Prema informacijama Europskog udruženja proizvođača automobila (ACEA), prosječna starost osobnog automobila u Hrvatskoj je 2020. iznosila 14.8 godina. Time je vozni park u Hrvatskoj jedan od najstarijih u EU, jer samo Grčka, Rumunjska, Češka, Litva, Estonija i Bugarska imaju starije automobile.
U najbogatijim državama Europe je prosječna starost osobnih automobila manja od 12 godina. U Austriji, Njemačkoj, Danskoj, Švicarskoj, Belgiji i Irskoj je ispod 10 godina. Prosjek EU je 11.8 godina, tri godine manji od hrvatskog.
Osim starosti, bitan je i broj osobnih automobila na 1000 stanovnika. Na oba pokazatelja utječu i kulturološki elementi, pa neke države rjeđe mijenjaju stara vozila nego što bi razina dohotka to dala naslutiti. Primjer je Finska s prosječnom starosti automobila 12.5 godina i Estonija 16.7 godine. U nekim državama osobna vozila mogu biti veći statusni simbol pa stanovništvo nastoji brže pomlađivati vozni park.
Koliko kultura može utjecati, dobro pokazuje usporedba Poljske i Njemačke. Iako stanovništvo Poljske ima daleko starije automobile, jer ih jednostavno ne mogu zamijeniti toliko brzo kao stanovništvo Njemačke, broj automobila na 1000 stanovnika je u Poljskoj veći. Njemačka je 2020. imala 580 automobila na 1000 stanovnika, a Poljska 662.
Primjer EU-a, Rusije i Turske
Od 2016. do 2020. je broj automobila na 1000 stanovnika rastao na razini EU, s 524 na 560. U Hrvatskoj je 2016. bilo 365 automobila na 1000 stanovnika, a 2020. 427. Unatoč brojnim drugim faktorima koji mogu utjecati na prosječnu starost osobnih automobila u nekoj državi i njihov broj na 1000 stanovnika, kao što su kultura i državne politike (cijena registracije, visina poreza itd.), radi se o prilično dobrom indikatoru standarda.
Dobar primjer toga je razlika u broju automobila između EU, Rusije i Turske. EU ima 560 automobila na 1000 stanovnika (najmanje u Rumunjskoj s 376), Rusija 312 automobila na 1000 stanovnika, a Turska 158.
Hrvati rijetko kupuju nove automobile, većina je starija od 10 godina
Iako sve članice EU spadaju u države visokog dohotka prema klasifikaciji Svjetske banke, među njima postoje velike razlike. Osim standarda, to predstavljaju kulturološke i porezne razlike.
Države članice s najvećim udjelima automobila starijih od 20 godina su 2021. bile Poljska (41.3 posto), Estonija (33.2 posto), Finska (29.2 posto), Rumunjska (28.3 posto) i Litva (26.5 posto). Vidljivo je da se po standardu izdvaja Finska, koja je daleko razvijenija od ostalih zemalja.
Razlog za to su jako visoki porezi, treći najveći u EU. Finska osim PDV-a nameće dodatan porez na osobne automobile, uz opći porez na sva vozila, cestovni porez, u nekim slučajevima i dodatnu naknadu na snagu motora.
Nasuprot tome udio osobnih automobila od 2 godine i manje je 2021. bio najveći u Luksemburgu (19.2 posto), Njemačkoj (17.8 posto), Švedskoj (15.8 posto), Francuskoj (15.4 posto) i Austriji (15.1 posto).
Hrvatska je u zanimljivoj situaciji da ima mali udio vozila starijih od 20 godina za svoj stupanj standarda građana, ali ima jako nizak udio novih automobila. Udio mlađih od 2 godine je 6.3 posto, a starijih od 20 godina je 14.6 posto. Udio automobila starijih od 10 godina je veći od 60 posto. Za usporedbu, u državama poput Njemačke, Francuske i Austrije je udio automobila starijih od 20 godina manji od 8 posto.
Na broj i starost automobila utječu kulturološki i porezni faktori
Prema podacima statističke agencije EU Eurostat, najviše automobila na 1000 stanovnika od svih članica ima Poljska. To je zanimljivo s obzirom na to da je i udio automobila starijih od 20 godina najveći u EU. Dodatna specifičnost te države je da ima i velik udio alternativnih goriva, ali ne zbog električnih i hibridnih automobila nego zbog velikog broja automobila na plin.
Za Hrvatsku je vidljivo prema podacima da kupnja novih automobila nije popularna opcija, ali isto tako nema veliki udio automobila starijih od 20 godina. U nesklonosti kupnji novih automobila su Poljska i Hrvatska slične (mali udio automobila mlađih od 2 godine), ali je velika razlika između udjela automobila starijih od 20 godina.
Da bi se minimalizirao kulturološki faktor, najbolje je usporediti susjedne države. Hrvatska je 2021. imala 465 automobila na 1000 stanovnika, Slovenija 564, Mađarska 415, Crna Gora 358, Srbija 315 (podatak za 2020.), BIH 256. Okvirno raspored prema tom pokazatelju korelira s razlikama u standardu.
Sličan je poredak i po prosječnoj starosti automobila. U Hrvatskoj je 14.8 godina, Sloveniji 12 godina, Mađarskoj 14.2 godine, Srbiji 17.3 godine, Crnoj Gori 16 godina, BiH 16 godina.
Starija vozila dovode do više poginulih na cestama
Starost voznog parka u Hrvatskoj i broj automobila uglavnom dobro koreliraju sa standardom njenih građana, koji nije velik. Zanimljivo je da se paralelno s porastom broja vozila povećava prosječno godište vozila. 2008. je prosječna starost osobnih automobila u Hrvatskoj bila 11 godina, a danas su gotovo četiri godine stariji.
Tu nepodudarnost se može objasniti time da danas ima više automobila po kućanstvu. Kako bi dva nova automobila bila preveliko opterećenje za kućni budžet, drugi automobil uglavnom bude stariji. Dodatni faktor je ulazak u EU, čime su ukinute carine na uvoz automobila i Hrvatsku preplavljuju polovni automobili.
Kombinacija faktora je utjecala na to da danas u Hrvatskoj ima više automobila nego ikada, ali su relativno stariji. Rast standarda koji je omogućio održavanje više od jednog automobila po kućanstvu, jeftiniji uvoz polovnih automobila, visoka cijena registracije novih automobila itd.
Može se argumentirati i da dosadašnji sustav naplate korištenja autocesta nije poticao veće korištenje automobila domaćeg stanovništva. Za razliku od sustava vinjeta, kojima se naplaćuje vremenski pa se autoceste mogu koristiti po nekoliko puta za jednu cijenu, HAK je nanovo naplaćivao svako pojedino korištenje.
Danas je vlasništvo nad automobilom, često više od jednog po kućanstvu, standard u Hrvatskoj. Sasvim očekivano za državu koja pripada u skupinu zemalja visokog dohotka. Ali unutar te skupine je Hrvatska samo rješenje bogatim Nijemcima i Austrijancima za prodaju polovnih automobila koje oni mijenjaju novima.
Jako stari automobili su veća opasnost u prometu. Članice EU s većim prosječnim godištem vozila ujedno imaju veći broj poginulih u prometu na milijun stanovnika. Prema podacima za 2021., prosjek EU je 44 poginula na milijun stanovnika, a Hrvatske 72. Poljska je imala 59 poginulih na milijun stanovnika, Rumunjska 93, Litva 52, Bugarska 81, Rumunjska 93.
Naravno, broj poginulih na prometnicama ima veze s puno više faktora od prosječne starosti vozila, ali je jasno kako starija vozila mogu uzrokovati više nesreća. Veći broj poginulih od prosjeka u državama čiji je vozni park među najstarijima u EU to dokazuje.