IAKO se u hrvatskim škverovima jedva još grade brodovi, aktivnosti oko same brodogradnje posljednjih su mjeseci vrlo intenzivne. Obilježila ih je reprivatizacija dvaju od tri najveća brodogradilišta, riječkog 3. maja i pulskog Uljanika. Istovremeno, Ministarstvo obrane prošli je mjesec podiglo tužbu protiv trećeg velikog igrača, Brodosplita, zbog višegodišnjeg spora oko isporuke triju vojnih ophodnih brodova. Prva dva od pet naručenih brodova splitski je škver isporučio, ali uz probleme s rokovima, cijenom i opremom, piše Deutsche Welle.

Suprotni smjerovi Hrvatske i EU

Nakon loših iskustava s privatizacijom, država nije razmatrala opciju da zadrži vlasništvo nad nekim od navedenih škverova. Takva odluka dolazi unatoč zaokretu u Europskoj uniji, gdje se većina velikih država u posljednjih deset godina vratila u vlasničku strukturu brodogradilišta. Nedavno je na razini EU-a osnovan i Savez za brodogradnju (Industrial Maritime Value Chains Alliance) s ciljem boljeg planiranja i suradnje među članicama. Čini se da se Hrvatska i EU u pogledu brodogradnje kreću u suprotnim smjerovima.

Dojam je pojačan viješću da je Vlada stavila na čekanje namjeru narudžbe dviju korveta za ratnu mornaricu. Time je odbačena i teza da bi se višestruko povećanim izdvajanjima za naoružanje mogla revitalizirati domaća brodogradnja. Uz to, u državnoj industrijskoj strategiji objavljenoj prošlog rujna taj sektor nije uvršten na popis prioritetnih.

Grdešić: Vlada se udaljava od odgovornosti

Marko Grdešić s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu smatra da je Vladi u interesu što više se udaljiti od brodogradnje. Ovaj profesor političke ekonomije i sociologije ocjenjuje da privatno vlasništvo nad velikim brodogradilištima državi to i omogućuje.

"Jer, ovako bilo kakvi neuspjesi tog sektora više nisu krivnja vlade, nego privatnog vlasnika. Brodogradnja je mogla biti dio neke ambicioznije industrijske politike. Još prije deset godina, čini mi se, takav zaokret je bio moguć. Ali ova vlada nije za to imala interesa niti sposobnosti", rekao je Grdešić.

On ističe da je brodogradnja primjer takozvane "sunset" industrije, gdje su strojevi u Hrvatskoj zastarjeli, kao i profil i vještine radnika. Zemlje koje su kasnije ušle u sektor, poput Kine i Južne Koreje, postavile su proizvodnju na novijoj tehnologiji i bržim procesima. Grdešić drži da to ne znači da je reforma u Hrvatskoj bila nemoguća, ali za nju nikad nije bilo političke volje. Unatoč tome, hrvatski su brodovi bili kvalitetni, iako se često kasnilo s isporukom.

Propala prilika za vojnu brodogradnju

"U smislu visokotehnoloških izvoznih proizvoda, brodovi su bili najveća stavka u izvoznoj bilanci. Velika je šteta što se pustilo da to ovako propadne. Nije lako sagraditi uspješan izvozni sektor. Osula se ekspertiza, inženjeri radije odlaze raditi drugdje. Danas mogu slobodno maknuti riječ 'brodogradnja' iz fakulteta koji se još tako zovu", izjavio je Grdešić za DW.

Što se tiče revitalizacije industrije u kontekstu novog naoružavanja u Europi, kaže da bi radije vidio primjere nove industrije za civilne svrhe. "Ipak, ako naoružavanje nećemo moći izbjeći, onda je zaista šteta što nije bilo više smisla da se to poveže s brodogradnjom. Vjerujem da je Ministarstvu obrane lakše raditi s manjim firmama koje su agilnije i nisu opterećene dugom poviješću teških i složenih odnosa s državom. Vjerojatno postoje i neki netransparentni odnosi o kojima se malo zna, ne bi me ni to iznenadilo", rekao je. Podsjetio je da su u Hrvatskoj ranije ove godine privedene osobe u slučaju nabave vojnih čizama.

Grdešić napominje da se hrvatska proizvodnja pištolja, robota ili dronova puno bolje uklapa u takvo državno poslovanje. "Zanimljivo je kako u vojnom sektoru nema problema što postoji veoma bliska veza države i industrije, a u drugim sektorima se na tako nešto gleda kao na nešto nedopustivo. Čak i domaći liberalni komentatori izbjegavaju kritizirati takve prakse u kontekstu vojne industrije. Zapravo, bilo bi korisno kada bi se više govorilo o odnosima koji se grade između MORH-a i njemu bliskih firmi", zaključio je.

Cerovac: Ovo nije renesansa, nego rasprodaja

Prodaje hrvatskih škverova odvijaju se u tajnosti, još otkako je sektor privatiziran 2013. godine po nalogu Bruxellesa, koji Hrvatska nije dovodila u pitanje. "Tako da brodogradnja ovdje već dugo nije strateška grana, nego problem kojeg se naše vlade žele riješiti", rekao je Boris Cerovac, voditelj pulskog ureda Nezavisnog sindikata radnika Hrvatske.

"Mi praktično više ne možemo reći da imamo hrvatsku brodogradnju. Nije tako samo s tri najveća škvera. Brodosplit ne radi valjda ništa, za Brodotrogir ne znamo ni postoji li, šibensko brodogradilište i veći dio riječkog je preuzeo slovenski vlasnik, remontni Lenac je talijanski, a mi prelazimo u turske ruke. I onda ministar gospodarstva Ante Šušnjar izjavljuje da je to renesansa. To, dakle, što su uspjeli naći kupce za njih", ogorčen je Cerovac. Uljanik je, podsjetimo, prodan za oko 12 milijuna eura.

Sindikalist iz Pule ističe da ne polazi od nacionalističkih motiva kada govori o stranim vlasnicima. Objasnio je da je domaće vlasništvo važno zbog goleme tradicije i znanja, ali i zato što je Hrvatska pomorska zemlja kojoj trebaju brodovi. Kritičan je prema ekonomskoj orijentaciji na turizam i trgovinu.

Neizvjesna sudbina radnika

"Ne daj bože da se nešto dogodi, da nam propadne turizam, da se ogolimo u svojoj stvarnosti banana-države. Istodobno je Europa prepoznala da se treba vratiti u vlasništvo nad svojim škverovima, jer žele imati taj sektor i razvijati ga, a ne ovisiti o privatnicima. A mi nemamo snage i volje za to ni dok smo usred militarizacije zemlje i kontinenta. Ispaštat ćemo zbog toga", uvjeren je Cerovac.

Objasnio je da u Puli još uvijek ne znaju što je točno država ispregovarala s budućim vlasnicima tamošnjeg škvera, a da se sve ne zna ni za 3. maj i slovenske vlasnike. "Najžalosnije je kad se tako tretiraju radnici koji su nositelji svega u industriji. Tražili smo da se inzistira na nekakvim jamstvima na barem pet godina, ali ignoriraju nas. Borit ćemo se i dalje, nećemo odustati. No oni bi morali shvatiti da se za to moraju boriti skupa s nama, ako im je imalo stalo do ove zemlje", poručio je. Kako je zaključio, radnike se u Hrvatskoj ne bi smjelo promatrati samo kao izvor za prikupljanje poreza.