UZ ŠKRIPAV se zvuk otvaraju dvokrilna željezna vrata. Ulazimo u mračnu prostoriju. Gospođa iza rešetaka. Spušta pogled od srama. Počinje njen monolog i prisjećanje. Slika postaje crno-bijela.

"Bila sam sigurna da sam je ugasila", neuvjerljivo će ona glasom punim izraženih palatalnih zvukova. Vidimo je kako sva rastresena šeta lijevo-desno po nekakvoj proplanačkoj vukojebini i razgovara na mobitel. Klatari desnom rukom u kojoj je cigareta. Ispušta cigaretu. Cigareta je, kako vidimo, ostala neugašena.

Boja se vraća na televizor i uz prekrasne kadrove Lijepe naše, sigurni nas muški glas pokroviteljski upozorava kako je prošle godine došlo do 293 požara u kojima je izgorjelo 14000 ha šuma. Odjednom nas isti onaj ženski glas kratko upozori da si ne kvarimo odmor, kao što si je to ona učinila. Muški glas, s prosvjetljenošću pater familiasa poziva da sačuvamo naše šume.

Iscrtava se logo Hrvatskih šuma, očito svojevrsnog d.n.n.-a (društva neograničene neodgovornosti).

Dvije verzije?

Tinjala je nada da za ovaj promotivno-obrazovni spot postoje dvije verzije: možda i ona u kojoj će Homo primitiviticus croaticus roštiljati s pajdašima s malog nogometa i zaboraviti ugasiti žar iza sebe, ali ne. Postoji samo jedna verzija spota u kojoj je baš žena-kučka ta koja eto stupidno-ženski zaboravi ugasiti cigaretu, jer je, kao i svaka druga glupa žena, koja jedino to zna – mljela na telefon. Na stranu sva znanstvena istraživanja koja su pokazala da žene za razliku od muškaraca mogu raditi više stvari odjednom, očito je da su žene blizu šuma ultimativno zlo: od Eve koja je uzela jabuku sa stabla spoznaje dobra i zla do ove danas koja će ispustiti neugašeni opušak da zapali tisuće hektara stabala, što će onda dovesti i do još goreg zla u vidu pjesme Mate Bulića Gori borovina, al' pustimo sad to.

Kad prije godinu dana u jednom naizgled nevažnom požaru pogine 12 vatrogasaca, a ostavke podnesu i samoubojstva počine samo niže rangirani pojedinci koji ne mogu utjecati na mijenjanje katastrofalnog sustava, zašto bi onda bilo čudno da isti taj vrh sustava svu svoju nesposobnost svali na ženu/e u jednoj bijednoj, pamfletnoj i šovinističkoj videorazglednici?

Ali doba je godišnjih odmora, pa su valjda onda i friško doneseni antidiskriminacijski zakoni, B.A.B.E. i ostale udruge za ženska prava na zasluženim odmorima, dok idilu muškog šovinizma kvari dokoni novinarčić koji ne ide na more i kiseli se u mjesecu kiselih krastavaca.