SVJEDOK optužbe Vlado Vuković u ponedjeljak je u nastavku suđenja Milanu Martiću pred Haškim sudom (ICTY) govorio o pokolju civila i razaranju sela Saborsko u jesen 1991., te o svom zatočeništvu u Plaškom, Korenici i na Manjači.
Vuković je hrvatski policajac koji je od početka travnja do kraja rujna 1991. sudjelovao u obrani Saborskog. U sudnici je opisao neravnopravni sukob JNA i Martićeve ''milicije'' s malobrojnim hrvatskim policajcima i braniteljima u Saborskom, hrvatskom selu s oko 300 domaćinstava u srpskom okruženju.
Vuković je rekao da je prije rata živio u Saborskom i radio u Nacionalnom parku Plitvička jezera, a u prosincu 1990. stupio je u policiju. Dan nakon ''krvavog Uskrsa'' na Plitvicama 1. travnja 1991., razmješten je u Saborsko zajedno s još 30-ak policajaca.
Opisao je napetosti i provokacije u odnosima s okolnim srpskim selima i svakodnevne prolaske oklopnih vozila JNA, koja je tvrdila da održava tampon-zonu, sve do napada 5. kolovoza.
''Prva granata pala je oko 6 sati, a do 10 sati palo je 80 granata. Bili su to minobacači od 82 mm kojima su nas JNA i lokalni 'martićevci' tukli iz Ličkih Jasenica'', rekao je Vuković.
Ispričao je kako je većina civila te noći izbjegla iz Saborskog u susjednu Rakovicu, ali se dio njih vratio idućih dana. Granatiranje je nakon toga postalo svakodnevno, a posebno intenzivno bilo je noću. Ljudi su bili u skloništima, bilo je ranjenih među policajcima, a brojna su bila oštećenja na seoskoj crkvi i privatnim kućama, rekao je svjedok.
Na pitanje tužitelja jesu li oni napadali JNA ili druga sela, Vuković je odgovorio: ''Mi smo imali zapovjed da ne pucamo. Nismo se imali čime braniti. Bili smo najsretniji kad se ne puca''.
Kontrolne punktove i položaje, po njegovim je riječima držalo 30-tak policajaca iz Saborskog i još 20 koji su došli iz Duge Rese. Oko 25. rujna iz Zagreba je u pomoć stigla postrojba s oko 100 mobiliziranih mještana koji su bili zaposleni u Zagrebu, Splitu, Varaždinu i drugdje, kazao je.
''Da oni nisu došli mi bismo napustili Saborsko, bili smo umorni, iscrpljeni, slabo naoružani, znali samo da nemamo izgleda. Oni su se zvali 'Samostalna satnija Saborsko'. Došli su u obranu ali se pokazalo da nisu uspjeli'', rekao je Vuković.
Opisao je kako je 29. rujna uhićen dok je šumskom cestom išao automobilom prema Rakovici, zajedno s dvojicom branitelja.
Ispričao je kako je odveden u policijsku postaju Plaški gdje je zadržan 12 dana uz zlostavljanje, ponižavanje i batinanje, u čemu je prednjačio ''Nikola Medaković, lokalni srpski vođa i kasnije predsjednik općine''.
Iz Plaškog je prebačen u policiju u Korenici gdje se zlostavljanje nastavilo u još gorem obliku. ''Tukao me jedan koji je bio gol do pasa, s nožem u ruci i s crnom maramom oko glave. On me nožem zarezivao po licu. To mi je bilo najgore'', kazao je.
Deset dana kasnije JNA ga je prebacila na vojni aerodrom Željava kod Bihaća i dalje u logor na Manjači iznad Banja Luke.
Razmijenjen je na mostu kod Bosanskog Šamca 9. studenoga 1991., nakon čega je bio u Zagrebu na liječenju.
Opisao je svoj povratak u Saborsko u Oluji 7. kolovoza 1995.
''Saborsko tada nisam prepoznao, ono nije postojalo, samo grmlje i trnje, to je bila avet ... samo je cesta ostala. Sve je bilo poravnato'', rekao je Vuković. Kazao je kako je prisustvovao ekshumacijama koje su počele 18. listopada 1995., pri čemu su pronađene tri masovne grobnice, najveća Popov šanac s 14 osoba.
''Ukupno je bilo više od 20 žrtava, a na zgarištima su nađeni i kosturi ljudi koji su spaljeni u kućama'', svjedočio je.
Suđenje Martiću (60), nekadašnjem ministru unutarnjih poslova i predsjedniku samoproglašene RSK, optuženom za ratne zločine na okupiranim područjima RH 1991.-95., u zapadnoj Bosni 1994. i za raketiranje Zagreba u svibnju 1995., nastavlja se u utorak.