TAKOZVANA tamna strana Mjeseca dugo se smatrala zagonetkom jer nije vidljiva sa Zemlje.

Međutim, Mjesečevo naličje nije tamno, iako je legendarni album Pink Floyda "The Dark Side of the Moon" iz 1973. godine učvrstio takvu ideju u našoj mašti. 

Činjenica je da se Mjesec vrti oko Zemlje, ali uvijek okrenut istom stranom. Za puni krug Mjesecu trebaju otprilike četiri tjedna i u tom razdoblju Sunce će obasjati sve njegove dijelove. Tako da trajno tamna strana zapravo Mjeseca ne postoji. 

Pri punom Mjesecu, ona strana Mjeseca okrenuta Zemlji obasjana je Sunčevim zrakama i nama svijetla. Kad je Mjesec mlad, Sunce obasjava onu Mjesečevu stranu koju mi ne vidimo.  

To se lako može testirati s, primjerice, dječjom lutkom čije je lice Mjesec, jabukom koja predstavlja Zemlju i svjetlom koje dopire kroz prozor, odnosno Suncem. 

I dok lutka kruži oko jabuke uvijek joj okrenuta licem, njezino će lice jednom biti potpuno obasjano svjetlom što dopire kroz prozor, ali i tjeme također jednom. 

Prve fotografije 'tamne' strane Mjeseca snimila je sovjetska sonda Luna 3 1959. godine. Američki astronauti u misiji Apollo 8 prvi su koju su tu stranu vidjeli golim okom 1968. godine. 

Kina je u četvrtak postala prva zemlja koja je na 'tamnu' stranu uspjela spustiti letjelicu, modul Chang'e-4. 

"The Dark Side of the Moon", naziv jednog od najprodavanijih albuma u povijesti, nisu skovali članovi Pink Floyda. 

Izvor je metafora američkog pisca Marka Twaina koji je napisao da je "svatko Mjesec i ima tamnu stranu koju nikome ne pokazuje". 

On, međutim, nije mislio na astronomiju, nego na karakter.