Ivan Svalina, Stipan Dundović i Miroslav Vođera, tri mlada pripadnika 4. gardijske brigade, poginuli su 5. kolovoza 1995. u završnim borbama operacije Oluja. Njihovi životi ugašeni su u zaseoku kod Golubića, dok su se hrvatske snage približavale Kninu i konačnoj pobjedi, piše HRT.
Posljednja bitka kod Knina
Ante Brekalo, zapovjednik 2. satnije 2. bojne 4. gardijske brigade, vodio je akciju preko Dinare prema Kninu. U Golubiću su naišli na žestok otpor. "Bila mi je čast što sam u satniji imao takve momke koje sam mogao voditi", rekao je Brekalo. Prisjetio se da su mladi borci ondje poginuli u borbi prsa o prsa. Miroslav Vođera, koji je iz bivše JNA prešao u Hrvatsku vojsku, stradao je kod jedne kuće.
Njegov suborac Ivica Bošnjak opisuje ga kao istinsku figuru vojnika. "Svoj je život ostavio nekoliko sati prije proglašenja da je sve slobodno", kazao je Bošnjak. Ispričao je i detalje borbe. "Izmjenjivala se vatra, bacili su bombe na nas. Polijegali smo, a ja sam im vraćao bombe gore na kat". Vođera je, kaže, pozivao drugu stranu na predaju, ali je ubijen kada je pokušao ući u kuću.
Sjećanja na mlade suborce
Miro Moro pronašao je Stipana Dundovića i Ivana Svalinu. Imali su 20, 22 i 23 godine. Moro kaže da je u ratu vidio svašta, ali da su mu ti trenuci bili posebno teški. Posebno se sjeća Svaline, mladića iz svog sela. "To je dijete iz mog sela, koje je u Paljuv došlo krajem 1993. ili početkom 1994. godine. To jutro vidio sam ga s osmijehom na licu. Nisam ni znao da je uopće došao u rat. Nije imao ni punih 19 godina kad je stigao", izjavio je Moro.
I zapovjednik Brekalo pamti Svalinu kao vedrog mladića. "Sjećam ga se kao djeteta koje je s 18 godina došlo u našu postrojbu. Imao je vedar osmijeh i uvijek je bio spreman pomoći. Svojom hrabrošću i vedrinom ulijevao je povjerenje cijeloj satniji. Bio je pravi borac koji nikad nikoga nije ostavio na cjedilu", rekao je Brekalo.
Suborci se svako jutro na dan obljetnice Oluje okupljaju na mjestu pogibije trojice vojnika, gdje im je podignut i spomenik. Josip Bebek, predsjednik Udruge veterana 4. gardijske brigade u Šibensko-kninskoj županiji, kaže da se tada okupe veterani iz Zadra, Splita, Sinja, Imotskog, Šibenika i dijelova BiH. Prisjetio se i Dražena Kuduza, koji je istog dana poginuo nesretnim slučajem na samom ulazu u Knin. "Nikad neće biti zaboravljeni dok smo mi živi", poručio je Bebek.
Ostavština u rodnom kraju
Iz Crivca, rodnog sela Ivana Svaline, u Domovinski rat otišlo je 150 mještana, gotovo polovica sela. Svalina je bio njihova najmlađa žrtva. "Nestao mi je jedan dio duše kad je on otišao", rekla je njegova sestra Marija Vučić. I ona i druga sestra također su bile na bojištu. "Četiri godine, u 114. brigadi, od Zadra do Dubrovnika, na svim crtama bojišnice", dodala je.
Ivanu je prošle godine podignut spomenik u središtu sela, rad kipara Petra Melvana, koji će suborci posjećivati na svaku obljetnicu. Miro Moro smatra da Ivan Svalina djeci koja se danas bezbrižno igraju oko škole može biti primjer što se sve može učiniti za državu i društvo. U spomen na sve poginule s tog područja, Općina Muć planira ove jeseni otvoriti spomen-sobu.