Screenshot: YouTube
NEW YORK TIMES objavio je priču o šokantnom pronalasku masovne dječje grobnice ispod crkvenog doma za nevjenčane majke u irskom gradu Tuamu.
Početkom ožujka objavljena je vijest o pronalasku masovne dječje grobnice u barem 17 od 20 podzemnih komora crkvenog doma za nevjenčane majke. Komisija za istraživanje zlostavljanja u ovim domovima izjavila je da se "pronađeni ostaci kreću od 35 fetalnih tjedana starosti sve do dvije ili tri godine starih beba". Istraga je pokrenuta nakon otkrića ostataka 796 beba u jednom od domova u istom gradu, a stručnjaci smatraju da u Irskoj postoji još više sličnih masovnih grobnica.
Mlade djevojke koje bi ostale trudne izvan braka ostajale su prepuštene same sebi, jer muškarci koji su im napravili djecu, katkad njihovi rođaci, nisu preuzimali nikakvu odgovornost za njih, što je slika mizoginije koja je vladala u tadašnjem društvu, piše New York Times.
"Posrnule žene" prisiljene raditi bez naknade i odreći se svoje djece
Mnoge su napustile Irsku i počele nove živote na drugim mjestima. Druge, poput Delije Mulryan, bile su zatvorene u poznatim "Magdaleninim praonicama" gdje su "posrnule žene" bile prisiljene raditi bez ikakve novčane naknade.
Neka su djeca udomljena, neka usvojena, a neka su ostala u domovima za majke i djecu dok nisu bila poslana u državna crkvena sirotišta, gdje su učila raditi.
Oko 35 000 irskih žena prošlo je kroz katoličke domove za majke i djecu, gdje su djeca rađana u tajnosti, i to u 20. stoljeću. Moć Crkve i stigma povezana s neudanim majkama toliko su dominirale da su okrutno postupanje prema tim ženama i njihovoj djeci bile tabu teme desetljećima i mnoge su zaboravljene.
Skandal u Tuamu: "Ovo je društvena i kulturna grobnica"
Dom ispod kojeg su pronađeni ostaci 796 beba zvao se Marijin dom za majke i djecu, a primao je 50 majki i 125 djece rođenih izvan braka. Zgrada je otvorena 1846. godine i ubrzo je počela primati i žrtve Velike gladi. Od 1921. godine korištena je kao vojarna, a vlada ju je kasnije prenamijenila za "spašavanje osramoćenih žena" koje imaju izvanbračnu djecu, a zgradom je, kao i ostalim domovima, upravljala katolička crkva.
Dom u Tuamu, koji su vodile časne sestre u redu Bon Secours, djelovao je od 1925. do 1961. i srušen je 1970. godine. Zahvaljujući upornim naporima lokalne povjesničarke amaterke Catherine Corless, koja u svoje slobodno vrijeme istražuje povijest doma, otkriveno je postojanje masovne grobnice. Kao rezultat njezina istraživanja, u 2014. je uspostavljena komisija za istrage o 18 domova za majke i djecu širom Irske, uključujući Tuam.
Nakon otkrića ostataka dječjih tijela u Tuamu, naslovnicama irskih medija dominirao je skandal koji je izazvao buru emocija. U ponedjeljak navečer, državna televizija objavila je imena 796 izgubljene djece, koja su se nizala na ekranu uz zvuke posmrtne glazbe.
Govoreći pred parlamentom o domu u Tuamu irski premijer Enda Kenny rekao je da su to "sobe strave" te kazao: "Tuam nije samo groblje, to je društvena i kulturna grobnica... Nismo samo sakrili tijela malih ljudskih bića, kopali smo duboko i još dublje da pokopamo svoje sažaljenje, svoje milosrđe i samu humanost", rekao je.
"Želim toj djeci omogućiti pristojan pogreb"
Jedan od djece iz Tuama ispričao je za New York Times priču o svom iskustvu kao izvanbračnom djetetu u domu: "Moja majka je zatrudnjela izvan braka, a to je naravno bio veliki grijeh. Svećenik je čuo za to i rekao njezinim roditeljima da je to užasna sramota i da je nitko ne smije vidjeti jer bi loše utjecala na zajednicu. Zato su joj rekli da će biti odvedena u Tuam, gdje će se za nju brinuti časne sestre", ispričao je P.J. Haverty.
Nakon što je rodila dijete joj je oduzeto, kao i ostalim majkama, te je potjerana iz doma. Međutim, željela se brinuti za P.J.-a i sljedećih pet godina svaki je dan kucala na vrata doma, moleći da joj vrate sina. Svaki put bi joj rekli samo da je to nemoguće jer on mora na posvajanje.
P.J. kaže da, iako je crkva sve zataškala, još uvijek osjeća prisutnost zaboravljene mrtve djece zakopane ispod mjesta gdje se sada nalazi dječje igralište. Poručio je da im želi pomoći i omogućiti pristojan pogreb. I drugi svjedoci, djeca koja su rođena i odgojena u domu, ispričali su potresne priče o životu u mjestu koje je bilo "poput zatvora, bez ikakve njege ili ljubavi".
Katolički domovi za majke i djecu u Irskoj su bili otvoreni sve do devedesetih godina prošlog stoljeća. Vladina komisija počela je prije dvije godine istraživati stanje i stopu smrtnosti u 14 bivših domova diljem Irske, uključujući onaj u Tuamu. Komisija bi trebala objaviti izvješće o rezultatima istrage sljedeće godine.