Komparativni prikaz mitova i rituala iz različitih kultura pokazuje u Frazerovoj knjizi svoju duboku srodnost i dugotrajnu životnost kroz višestoljetno preživljavanje, slično kao što se dogodilo s kultom Dijaninih kraljeva-svećenika koji su se, kao "krvavi ritusi", protegnuli duboko do u rimsko carsko doba.
Neke od opisanih rituala moguće je pronaći i danas u nešto tankoćutnijim oblicima, a poglavito kod nekih oblika magije koja uz čaranje, tabue, spolne obrede, žrtvovanje ljudi i životinja zauzima znatno područje interesa Frazerove knjige.
"Jedna od tih metoda izazivanja nadahnuća jest sisanje krvi netom prinesene žrtve. U Egiri, u Aheji, svećenica Zemlje pila je svježu bikovu krv prije no što bi sišla u špilju da proriče. U južnoj Indiji đavolji plesač pije krv žrtve prinoseći ustima vrat koze kojoj je otkinuta glava. Tada kao da je u nj ušao novi život, počne mahati zvoncima i plesati, brzo, ali divlje i neuravnoteženo. Odjednom se javlja nadahnuće, nepogrešivo prepoznatljivo po sjaju u očima i mahnitom skakanju", piše Frazer raščlanjujući ritual prije proricanja.
U prvom dijelu knjige obrađeni su motivi šumskoga kralja i uloga obožavanja drveta iz Aricijskoga gaja u Italiji te motiv obožavanja drveta preko kultova o utjelovljenim bogovima, njihovu ubijanju "ubijanjem božanskoga kralja" obrađenoga na motivima pojedinačno predstavljenih bogova iz antike.
U drugom dijelu Frazer pak obrađuje "ubijanje božanske životinje" i različite rituale krvavih žrtvovanja.
Škotski antropolog James Georg Frazer (1854.-1941.) autor je knjiga "Totemizam i egzogamija" i "Vjerovanje u besmrtnost i obožavanje mrtvih", a knjiga "Zlatna grana" prevedena je na hrvatski s prvog izdanja iz 1890. godine.
(Hina) mk sp