Dana 18. veljače 1932. proglašena je japanska vazalna država Mandžukuo na području Mandžurije, golemoj i resursima bogatoj regiji na sjeveroistoku Kine. Riječ je o jednom od ključnih događaja koji su najavili agresivnu ekspanziju Japana uoči Drugog svjetskog rata u Aziji.
Japanska vojska je u rujnu 1931. iskoristila tzv. Mukdenski incident kao povod za invaziju Mandžurije. Incident je zapravo bio insceniran - japanski vojnici digli su u zrak dio željezničke pruge u vlasništvu Japana te za sabotažu optužili kineske snage. Ubrzo su japanske trupe zauzele ključne gradove u regiji.
Unatoč protivljenju kineske vlade i osudi međunarodne zajednice, Japan je učvrstio kontrolu nad teritorijem i nekoliko mjeseci kasnije proglasio novu državu - Mandžukuo.
Na čelo nove države postavljen je Pu Yi, posljednji kineski car iz dinastije Qing, koji je abdicirao 1912. godine. U Mandžukuu je najprije bio proglašen "šefom države", a 1934. okrunjen je za cara, no stvarna vlast nalazila se u rukama japanske vojske.
Mandžukuo je formalno bio neovisna država, ali u praksi je funkcionirao kao japanski protektorat i instrument širenja japanskog utjecaja na azijskom kontinentu.
Kina se žalila Ligi naroda, koja je 1933. osudila japansku agresiju i odbila priznati Mandžukuo. Kao odgovor, Japan je istupio iz Lige naroda, čime je dodatno zaoštrio odnose sa zapadnim silama.
Mandžukuo je opstao sve do kolovoza 1945., kada su sovjetske snage, u završnici Drugog svjetskog rata, zauzele Mandžuriju. Time je okončano i postojanje ove marionetske države.
Proglašenje Mandžukua bio je jedan od prvih velikih koraka u destabilizaciji istočne Azije tijekom 1930-ih i jasan pokazatelj slabosti tadašnjeg međunarodnog poretka.