Ukrajina ojačava obranu Avdijivke, grada na istoku Ukrajine koji je žarište ruske zimske ofenzive, moguće i jednom od najboljih brigada u ukrajinskoj vojsci - 3. jurišnom brigadom. To je jedina ukrajinska brigada za koju sigurno znamo da je prošlog tjedna bila u rezervi na istoku Ukrajine, prenosi Forbes Hrvatska.
General brigadir Oleksandr Tarnavski, zapovjednik skupine snaga Tavrija u Avdijivki, vijest o pojačanju objavio je u subotu na Telegramu. "Pojačavamo liniju blokade, postavili smo dodatne položaje i koristimo svježe snage", napisao je Tarnavski i dodao: "Nastavlja se logistička opskrba." Nije bilo garantirano da će Ukrajinci odlučiti ojačati obranu Avdijivke. Odlukom da će ostati u gradu i pokušati ga obraniti ukrajinske snage ulaze u ogroman rizik.
Nakon četiri mjeseca žestokih borbi ruske trupe napokon su uspjele probiti obranu Avdijivke, ključnog ukrajinskog uporišta koje se nalazi samo osam kilometara sjeverozapadno od okupiranog Donjecka. Došli su na samo nekoliko stotina metara udaljenosti od glavne ceste kojom ukrajinski garnizon, okupljen oko 110. mehanizirane brigade, dobiva zalihe.
U tom trenutku Tarnavski je imao dvije opcije: povući preživjele iz 110. brigade s istoka Avdijivke i pokušati konsolidirati ukrajinske linije u središtu grada ili zapadno od njega; ili ojačati 110. brigadu i pokušati odbiti mnogo veću rusku vojsku od opskrbnih linija garnizona. Moguće je da odluku uopće nije donio Tarnavski.
Prošlog tjedna ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski smijenio je vrhovnog zapovjednika vojske, popularnog i karizmatičnog Valerija Zalužnog, zamijenivši ga nepopularnim bivšim zapovjednikom kopnenih snaga, generalom Oleksandrom Sirskim.
Zalužni je – zasluženo ili ne – dobio reputaciju zapovjednika koji pristaje na mobilnu obranu kako bi umanjio ukrajinske žrtve. Sirski je, s druge strane, dobio reputaciju – ponovno, zasluženu ili ne – zapovjednika koji pristaje na velike gubitke u tvrdim, statičnim borbama.
Nema odustajanja od Avdijivke
Moguće je da je Zelenski, unaprijedivši Sirskog, sugerirao kako se za Avdijivku namjerava boriti čak i po cijenu velikog broja žrtava.
Bilo kako bilo, čini se da su u sada beživotne ruševine nekoć uspješnog industrijskog grada (u kojem je prije rata živjelo 30.000 ljudi) stigle svježe ukrajinske snage. Njihov prvi i najočitiji zadatak je smanjiti pritisak na glavnu cestu istok-zapad, koja vodi u centar grada.
Postoje i druge, teže prohodne ceste za Avdijivku, no ova je ključna. "Namjera ruskih agresora je jasna: najprije žele uspostaviti kontrolu nad logističkim metodama opskrbe naših jedinica na sjevernom boku", napisao je Tarnavski. "Ipak, mi adekvatno odgovaramo na postupke neprijatelja."
Taj "adekvatan odgovor" možda uključuje slanje u borbu dijelova 3. jurišne brigade. Ta jedinica je od prosinca u rezervi u Kramatorsku, oko 80 kilometara sjeverno od Avdijivke.
Brigada broji 2000 trupa, a sudjelovala je u jednoj od posljednjih, pobjedničkih bitaka ukrajinske prošlogodišnje ofenzive. Tada su oslobodili grad Andrijivku, 40 kilometara sjeverno od Avdijivke. Pobjeda im je omogućila period odmora, regrutacije i obuke novih vojnika, a ako su glasine točne, opskrbili su se i borbenim vozilima M-2 američke izrade.
"Kako prolazi veljača 3. jurišne?" napisao je vojnik brigade Egor Sugar. "Samo u obuci, i to žestokoj. Obučavamo se i aktivno pripremamo za nove napade na okupatore."
Polagani kolaps obrane Avdijivke posljednjih tjedana možda je prisilio brigadu da prekine s obukom i vrati se na front.
Taj kolaps nije bio neizbježan. Kada je početkom listopada ruska vojska s 40.000 trupa počela napadati grad, skupina snaga Tavrija napravila je sve kako treba. Ukopali su se u gradu i ojačali sjeverne i južne bokove grada s ciljem da doline oko njega pretvore u streljanu.
Nezgodno vrijeme obustave naoružanja
Ipak, kada je skupina republikanaca u američkom Kongresu odlučila blokirati slanje dodatne vojne pomoći Ukrajini – i to u listopadu, otprilike u isto vrijeme kada su Rusi napali Avdijivku – nije više bilo oružja na koje su Ukrajinci računali.
SAD je od početka rata poslao najviše streljiva Ukrajini. Ukrajinska artiljerija, koja je prije blokiranja pomoći bila na istim razinama kao i ruska, spala je na tek petinu te snage. Istovremeno, streljiva je počelo ponestajati i ukrajinskoj protuzračnoj obrani.
Rusi su namirisali priliku. "Neprijatelj je povećao broj napada na istoku Ukrajine, pogotovo u blizini Avdijivke", izvijestio je ukrajinski Centar za obrambene strategije. "Ova situacija je posljedica nestašice projektila na navođenje kratkog dometa u ukrajinskim obrambenim snagama."
Ruske bombe padale su po utvrđenim pozicijama 110. brigade. Iskoristivši loše vrijeme koje je prošlog tjedna prizemljilo ukrajinske dronove, ruski pješaci ušetali su u sjeverni dio grada šuljajući se prema jugu sve dok se nisu opasno približili glavnoj cesti.
Za vojsku koja prioritizira mobilnu obranu – kupovinu vremena odustajanjem od teritorija i zadavanjem maksimalne štete napadačima – infiltracija neprijatelja može izazvati povlačenje. Ako Avdijivku vide kao zamku za Ruse, Ukrajinci moraju otići iz grada dok još uvijek mogu nanijeti veću štetu Rusima nego što Rusi mogu njima.
Moguće je da je garnizon u Avdijivki tijekom četiri mjeseca borbi za svakog svog izgubljenog vojnika ubio 10 ruskih, no ako ih ruske vojske okruže, to bi moglo izbrisati tu prednost.
Ostvarivanje prednosti
To se dogodilo i ranije. U svibnju prošle godine, u iscrpljujućoj bitci koja podsjeća na ovu u Avdijivki, ukrajinski garnizon četiri mjeseca se držao u ruševinama Bahmuta na istoku zemlje. Nanosili su Rusima velike gubitke – deset puta veće od onih koje su trpjeli sami – no Rusi su krvlju platili teritorij i uspjeli prekinuti linije opskrbe u grad. "Jednom kada ruske snage uspiju zauzeti ukrajinske bokove i omesti linije opskrbe, gubici će se gotovo izjednačiti", objasnila je analitička skupina Frontelligence Insight.
Tko je zapovijedao ukrajinskim snagama u bitci za Bahmut? Sirski.
Teško je pretpostaviti što će se dogoditi u Avdijivki. Ako je 3. jurišna brigada zaista poslana u grad, može se očekivati da ćemo vidjeti protunapade na ruske položaje blizu glavne ceste.
Nije vjerojatno da će Ukrajinci odjednom pronaći neku tajnu zalihu streljiva. Pripremajući se na dugi period sve većeg izolacionizma i autoritarizma u SAD-u, europske zemlje sve više ulažu u vlastite vojske – a to znači porast proizvodnje projektila i granata.
Moguće je da će proći mjeseci prije nego što to streljivo dođe do Ukrajine. Ako republikanci u SAD-u ne popuste i SAD ne uspije nekako ubrzati slanje nove pomoći u Avdijivku, 110. brigada nastavit će se boriti s nestašicom opreme.
U situaciji kada nema streljiva, neće biti važno koliko brigada se nalazi u Ukrajini, a odluka ukrajinskog zapovjedništva da ojača grad u najboljem će scenariju biti bespredmetna.
U najgorem scenariju ta odluka mogla bi izazvati masakr ukrajinskih trupa koje budu pokušale pobjeći na zapad iz grada kojeg više neće moći braniti.