Istaknuo je da predloženi zakon ne utječe na prava koja potrošači imaju prema drugim zakonima, kao i da ugovorni odnos potrošača i trgovca ima prednost pred tim zakonom, osim u slučaju kada neko pitanje iz ugovora nije izričito ili pravilno navedeno.
Zakon opisuje potrošača kao fizičku osobu koja kupuje robe ili usluge za svoje ili potrebe svog kućanstva, a trgovca kao profesionalnu osobu koja te robe ili usluge nudi na tržištu.
U prijedlogu zakona ne navode se obveze i odgovornosti proizvođača, koje su regulirane drugim zakonom, a dužnost je trgovca da osigura ugovorne obveze s proizvođačem i prepozna kvalitetu roba koje nudi.
Od novina koje bi uvelike trebale promijeniti ustaljeni odnos prodavača prema kupcu ističu se odredbe po kojima bi se potrošnja energije, vode i telekomunikacijskih usluga trebala obračunavati prema stvarno očitanoj potrošnji s mjerila potrošača bez paušala.
Tako bi trebalo biti dopušteno zatražiti limitiranje mjesečnog iznosa telefonskog računa, dok bi trgovci bili obvezni plaćati kamate na predujmljena sredstva ako proizvod nisu isporučili u roku od jednog mjeseca.
Navedene su i obveze trgovaca koji moraju istaknuti deklaracije proizvoda, a predviđene su i prekršajne kazne od 50 do 100 tisuća kuna, propisi o odvajanju proizvoda koji su na rasprodaji i slično.
Predstavnicima potrošačkih udruga dopustilo bi se sudjelovanje u tijelima koja odlučuju o prigovorima potrošača, a nadzirale bi provođenje zakona.
Posebne odredbe odnose se na obvezu donošenja nacionalnog programa zaštite potrošača svake dvije godine, te njegovo upućivanje u Sabor.
O navedenom prijedlogu raspravljaju parlamentarni klubovi.