Iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei ugušio je prosvjede koji su prošlog mjeseca zahvatili zemlju, no to je učinio pokrenuvši najkrvaviji obračun u gotovo četiri desetljeća svoje vlasti. Sada, dok se u blizini nalazi američka flotila, Hamenei pokušava spriječiti potencijalni napad SAD-a upozorenjem da će udarac predsjednika Donalda Trumpa izazvati regionalni rat, ali istovremeno dopušta pregovore s Washingtonom o nuklearnom programu, piše AP.
Žestoko gušenje prosvjeda pokazuje koliko duboku prijetnju Hamenei i iransko vodstvo vide u raširenom narodnom bijesu. Godine sankcija, loše gospodarsko upravljanje i korupcija uništile su iransko gospodarstvo i teško pogodile nekoć veliku srednju klasu.
Uzvici "Smrt Hameneiju!" tijekom prosvjeda u siječnju potvrdili su da su se ekonomske nedaće prelile u ogorčenje klerikalnom vlašću. No, narodno nezadovoljstvo nije jedini pritisak na teokratski sustav. Izraelsko i američko bombardiranje tijekom dvanaestodnevnog rata prošlog ljeta teško su oštetili iranski nuklearni program, raketne sustave i vojne sposobnosti.
Usto se iranska mreža regionalnih saveznika, nazvana "Osovina otpora", koja uključuje Hamas u Gazi i Hezbolah u Libanonu, posljednjih godina raspala, umanjivši utjecaj Teherana na Bliskom istoku.
Ipak, unutarnji obračun pokazao je čvrstu ruku koju Hamenei i njegova Revolucionarna garda mogu nametnuti. Tisuće ljudi su ubijene, deseci tisuća uhićeni, a gašenje interneta tjednima je prekidalo komunikaciju Iranaca s vanjskim svijetom.
Kada je 1989. došao na vlast, Hamenei se morao nositi s dubokim sumnjama u svoj autoritet. Kao tadašnji nižerangirani klerik, nije imao vjerske kvalifikacije svog prethodnika, ajatolaha Ruholaha Homeinija, vođe Islamske revolucije.
S debelim naočalama i sporim nastupom, Hameneiju je nedostajala i Homeinijeva vatrena karizma. No, Hamenei je vladao tri puta dulje od Homeinija i oblikovao je iransku Islamsku Republiku možda i dramatičnije od njega.
Učvrstio je sustav vladavine mula, odnosno šijitskih muslimanskih klerika, koji se nalaze na vrhu hijerarhije i određuju granice unutar kojih djeluju civilna vlada, vojska te obavještajni i sigurnosni aparat. U očima pobornika tvrde linije, Hamenei je neupitni autoritet, podređen samo Bogu.
Istovremeno, paravojnu Revolucionarnu gardu pretvorio je u dominantnog aktera u iranskoj vojsci i unutarnjoj politici. Garda raspolaže najelitnijim vojnim jedinicama i nadzire program balističkih projektila. Hamenei joj je također dao odriješene ruke da izgradi mrežu tvrtki, čime je zavladala iranskim gospodarstvom i postala njegova odana udarna snaga.
Prva velika prijetnja Hameneijevoj vlasti bio je reformski pokret koji je ubrzo nakon njegova dolaska na vlast osvojio parlamentarnu većinu i predsjednički položaj. Pokret se zalagao za veće ovlasti izabranih dužnosnika, što je u očima Hameneijevih pristaša moglo dovesti do demontaže sustava Islamske Republike.
Hamenei je zaustavio reformiste okupivši klerikalni establišment. Neizabrana tijela pod vodstvom mula uspjela su spriječiti ključne reforme i zabraniti reformskim kandidatima sudjelovanje na izborima.
Nakon neuspjeha reformskog pokreta uslijedili su valovi narodnih prosvjeda, a svaki od njih ugušila je Revolucionarna garda s drugim sigurnosnim agencijama. Veliki prosvjedi izbili su 2009. zbog optužbi za namještanje izbora.
Pod teretom sankcija, gospodarski prosvjedi buknuli su 2017. i 2019. godine, a nove demonstracije potaknula je 2022. smrt Mahse Amini, nakon što ju je uhitila moralna policija zbog nepropisnog nošenja hidžaba. U uzastopnim obračunima ubijene su stotine ljudi, a tisuće su uhićene, uz izvješća o mučenju i silovanjima zatvorenika.
Posljednje krvoproliće zasjenilo je sve prijašnje nemire. Demonstracije su započele krajem prosinca na tradicionalnom teheranskom bazaru nakon što je valuta rijal pala na rekordno nisku razinu od 1,42 milijuna za američki dolar, a brzo su se proširile na gradove diljem Irana.
Hamenei je izjavio da "izgrednike treba staviti na njihovo mjesto", dajući zeleno svjetlo za obračun. Kada su stotine tisuća ljudi izašle na ulice 8. i 9. siječnja, veterani prijašnjih prosvjeda izjavili su da su bili zapanjeni silinom vatrene moći, pri čemu su sigurnosne snage pucale na gomilu.
Aktivisti tvrde da su do sada dokumentirali više od 6700 ubijenih te da rade na provjeri još potencijalno tisuća žrtava. Vlada je objavila znatno nižu brojku od 3117 ubijenih, što je i dalje više nego u prijašnjim obračunima.
Vlasti su u prošlosti znale smirivati javni bijes ublažavanjem nekih društvenih ograničenja ili priznavanjem gospodarskih problema, no Hamenei je ovaj put samo zaoštrio retoriku, nazvavši prosvjede "državnim udarom". Aktivisti kažu da su deseci tisuća ljudi privedeni posljednjih tjedana.
Pristankom na nuklearne pregovore sa SAD-om, Hamenei možda pokušava kupiti vrijeme kako bi izbjegao američke udare ili pak računa da su Trumpove prijetnje blef. Turska, Egipat, Oman, Pakistan, Katar, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati posredovali su u organizaciji razgovora, koji bi se mogli održati narednih dana.
Ipak, stajališta dviju strana vrlo su udaljena. Iran se oštro protivi glavnim američkim zahtjevima - zaustavljanju svakog obogaćivanja urana i predaji postojećih zaliha. Trump je bio nejasan oko cilja zračnih napada.
Prvotno je prijetio udarima kako bi spriječio iranske vođe da ubijaju mirne prosvjednike ili provode masovna pogubljenja, da bi kasnije prijetnju počeo koristiti kao sredstvo pritiska na Iran da ozbiljno pristupi nuklearnim pregovorima.
Neki u Iranu i unutar brojne iranske dijaspore nadaju se da će SAD vojnom silom svrgnuti Hameneija. Međutim, to bi zahtijevalo golemu vojnu operaciju, vjerojatno daleko opsežniju od samih zračnih napada.
Čak i među Hameneijevim protivnicima postoje snažni glasovi protiv strane intervencije. Scenarij Hameneijeve eliminacije otvara pitanje koje se nadvija nad njegovom vladavinom kako stari: tko ili što dolazi nakon njega? Službeno, vijeće šijitskih klerika zaduženo je za odabir nasljednika, a spominje se više imena, uključujući i Hameneijevog sina.
No, pod Hameneijem je Revolucionarna garda izrasla u najmoćnije tijelo iza odora vladajućih klerika. Nasilno uklanjanje vrhovnog vođe moglo bi potaknuti zapovjednike Garde da otvorenije preuzmu vlast, što bi moglo izazvati krvavi sukob za kontrolu nad zemljom bogatom naftom s 85 milijuna stanovnika.