OVO SVE više liči na "Fawlty Towers". Kad god se osjeti ugroženim, HDZ udari po Ivi Josipoviću, baš kao što se histerični John Cleese za svaku svoju glupost iskali na blentavom Manuelu.
Kad ne zna što bi sa seljacima, HDZ opali Josipovića. Kad ne zna što bi s proračunom, zvizne mu šamar. Kad ne zna što bi s gospodarstvom, gurne mu prst u oko. Ne bi nas čudilo da šef države uskoro razvije uvjetovani refleks i preventivno se sagne kad god HDZ ne zna što bi sa sobom. A to je češće nego što mislimo.
Josipović rovari i diže rejting?
Što je vladajuća stranka toliko zapela za novog predsjednika? Je li to zato što ga se toliko boje ili zato što misle da je on najlakša meta? Gotovo da ne prođe dan da se Josipović ne nađe na udaru HDZ-ovih jurišnika. Čim otvori usta, dobije po nosu. Nakon one fatamorgane sa zastavama na inauguraciji, Andrija Hebrang sad ga optužuje da "rovari protiv Vlade" i "diže rejting ljevici". Josipović da protiv nekog "rovari". Josipović da nekome "diže rejting". Da, baš.
Ali opet, zapitajmo se ovo: kad je HDZ zadnji put napao Zorana Milanovića? Bilo je to još davno, još u izbornoj noći kad ga je Kosor kritizirala zato što je odbio "damin poziv na kavu". Pa je on uzvratio da mu se ne pije kava. I to je bilo to. Otada se fokus vladajuće stranke okrenuo prema Ivi Josipoviću, "predsjedniku na daljinski upravljač Zorana Milanovića".
Neformalni šef opozicije?
On je izrastao u neformalnog šefa opozicije: ne samo zato što je u nekoliko navrata kritizirao ili tek iznervirao Vladu, nego još više zato što onaj formalni šef opozicije ne radi ništa. Više silom prilika i igrom slučaja, nego vlastitim odabirom, Ivo Josipović postao je glavni protivnik HDZ-a i njegove tragikomične Vlade.
Hebrang upozorava da predsjednika države treba staviti "tamo gdje mu je mjesto", ali ne shvaća da je domaća javnost odavno navikla na činjenicu da je antivladinoj politici odavno mjesto na Pantovčaku, a ne na Iblerovu trgu. Manjak ustavnih ovlasti šef države uvijek može nadoknaditi viškom kritike. Usta mu nitko ne može začepiti. Druga je stvar hoće li ga netko slušati. I poslušati.
Kritika iz neba pa u rebra
HDZ-ova nervoza utoliko je upadljivija ako se uzme u obzir činjenica da Josipović svoje opaske izriče usput. Između koncerata, izložbi, filmova, dopisivanja na Facebooku i šetanja po špici. Uputi riječ utjehe štrajkašima glađu i riječ podrške seljacima. A onda, iz neba pa u rebra, bubne nešto o umjetnoj oplodnji.
I što god napravio, čak i nevoljko, čak i obranaški, pa čak i uz natruhe mesićevske neobaveznosti, Josipović opet ispada glavni - možda i jedini - opozicionar u državi. I najveća prijetnja vladajućoj stranci. A to nešto govori i o HDZ-u i o SDP-u.
Napad je najbolja obrana
Valja spomenuti još jednu zanimljivost. HDZ je više puta izazvao sukob s Josipovićem nego što je s Pantovčaka doletjela bilo kakva kritika. Ničim izazvan Hebrang ga je napao za one famozne zastave koje nije vidio "jer je drijemao za vrijeme dosadnog inauguracijskog govora". Onda su ga Darko Milinović i premijerka Kosor natjerali da se opravdava zbog osnivanja gospodarskog savjeta. Zatim ga je ministar Vukelić kritizirao zato što njega nije pozvao na razgovor s vojnim vrhom. Pa su ga napali zbog Saše Perkovića, pa zbog Mate Mlinarića, prisiljavajući šefa države da se brani prije nego što je uspio bilo što reći.
Zar HDZ zaista misli da je napad najbolja obrana? Zar stvarno ćuškaju jadnog Manuela samo kako ne bi morali opravdavati svoje propuste, promašaje i lutanja? I sve to samo kako bi novog predsjednika stavili "tamo gdje mu je mjesto", začepili mu usta i ugradili refleks da dobro razmisli prije nego što progovori nešto o vladajućoj stranci?
Zašto ne napadaju Milanovića?
Ako je tome zaista tako, ako je napad doista najbolja obrana, onda nije jasno zašto su za prekomjerno bombardiranje odabrali baš Josipovića, kompozitora i kulturnjaka koji bi radije uštimavao klavir, nego se natezao s Vladom, a ne formalnog šefa opozicije Zorana Milanovića? Nije vrag da ga se boje. Ili samo ne žele birače podsjetiti da on postoji.