ZAŠTITA pet i pol tisuća kilometara duge francuske morske obale i oko tisuću i pol kilometara u prekomorskim departmanima od divlje urbanizacije i betonizacije temelji se na "Zakonu o priobalju" koji je usvojen u siječnju 1986. godine i koji izrijekom zabranjuje svaku novu gradnju u pojasu od 100 metara kao i gradnju prometnica u pojasu od dva kilometra od mora.
O bilanci i načinima primjene "Priobalnog zakona" raspravljalo se ovoga ljeta u Nacionalnoj skupštini i Senatu, a o eventualnim dopunama i dodatnim popratnim aktima izjašnjava se upravo idućeg utorka "Međuministarski odbor za prostorno planiranje".
S izuzetkom britanskog National Trusta, koji je privatnog karaktera, Konzervatorij je jedinstvena državna ustanova u svijetu koja upošljava oko četrdesetak stručnjaka, a od 1993. vlada mu je stavila u zadaću da istražuje mogućnosti ustanovljenja sličnih tijela u zemljama Sredozemlja, pa je 1995. godine u Tunisu osnovana Agencija za priobalje, inspirirana upravo francuskim primjerom.
Od 1976. godine pa do danas, Konzervatorij je otkupio oko 65 tisuća hektara različitih površina zemljišta, litica, šuma, jezera i od divlje urbanizacije i betonizacije zaštitio oko 620 kilometara plaža, otočkih ili zaljevskih obala - oko 10 posto očuvanog obalnog pojasa - koji su tako postali javno dobro kojim upravlja država posredstvom ministarstva okoliša.
Konzervatorij je u trideset godina svoga postojanja utrošio oko 300 milijuna eura na otkup ili uređenje različitih površina, a na raspolaganju ima sva sredstva javne vlasti: sporazumni otkup, pravo prvokupa i, kao krajnje sredstvo, eksproprijaciju.
Do 2050. godine planira se otkupiti još oko 120 tisuća hektara zemljišta, što bi predstavljalo oko 22 posto ukupne površine obalnog pojasa.
Trideset godina betonizacije, kao i kumulacija višegodišnjih negativnih posljedica demografskog neuravnoteženog rasta ( priobalje ima dva i pol puta veću gustinu stanovništva od nacionalnog prosjeka), industrijalizacije i intenzivne poljoprivrede - uzbunilo je i same turističke djelatnike i investitore koji postaju svjesni dugoročnih rizika ubrzanog rasta vlastite djelatnosti na štetu prirode i tradicionalnih oblika života.
Čitava područja - posebno Azurna obala, koja je od prvorazredne turističke atrakcije postala pojam negativne urbanizacije, betonizacije i uništavanja krajolika, postaju žrtve zatvaranja "turističkog začaranog kruga": ljepota, mir i osobiti način života nekog kraja privlače sve veći broj turista, za smještaj kojih se gradi sve veći broj hotela, apartmana i ostalih pratećih objekata pod cijenu postupnog ali konačnog uništenja te početne idilične motivacije.
Francusko priobalje ipak ni nakon "azurnog" iskustva nije posve zaštićeno od divlje gradnje pa "Nacionalno udruženje zastupnika iz priobalja" apostrofira neodgovarajuću poreznu politiku kao glavnog krivca i govori o "shizofrenoj situaciji" u kojoj se nalazi francusko priobalno područje: zakon se protivi betonizaciji, ali porezna joj politika ide na ruku, jer priobalne lokalne vlasti ubiru različite poreze i pristojbe na temelju dodjele dozvola za gradnju ili obavljanje različitih vidova gospodarske djelatnosti.