Suprotno shvaćanjima SAD-a, posjet premijera Wen Jiabao Bliskom istoku imao je za cilj poboljšanje suradnje, što uključuje i ubrzanje pregovora o zonama slobodne trgovine između Kine i te regije. Nametanje sankcija Iranu naštetit će kineskoj ekonomiji. Iran je jedno od najvažnijih prekomorskih tržišta za Kinu, pogotovo za tehnološku robu. Kina nikako ne bi trebala odustati od iranskog tržišta samo da zadovolji SAD.
Rasuti tereti su poseban tip proizvoda čija cijena uvelike ovisi o političkim previranjima te svi društveni nemiri kao sankcije pod prijetnjom rata mogu utjecat na rast cijena takvih roba na međunarodnim tržištima. Međutim, s cijenom nafte je drugačije. Zbog toga cijene nafte na međunarodnim tržištima ostaju visoke usprkos padu cijena drugih potrošnih roba.
Pravno obvezujuće sankcije može provesti samo UN
Perzijski zaljev već je dugo nadsvođen prijetnjom rata. SAD lobira u krugovima međunarodne zajednice za uvođenje sankcija Iranu. Kina bi trebala prozreti tu igru Amerikanaca i suzdržati se od podlijeganja pod pritiskom SAD-a, prenosi China Daily.
Sankcije protiv Irana sežu u 1984. ili čak od ranije, a problem s njima je što ih nameće SAD, a ne UN. Kina stoga nema pravnu obvezu ispoštovati sankcije, što se može promijeniti jedino ako Vijeće sigurnosti UN-a donese rezoluciju o sankcijama nad Iranom.
Kineska vanjska politika
Kinesko-iranska trgovina kreće se u skladu s međunarodnim pravilima, stoga će Kina i dalje nastaviti ići svojim smjerom.
Vanjska politika Kine teži uspostavi mira i razvoja te stvaranju stabilne okoline za vlastiti i globalni razvoj. Nametanje novih sankcija Iranu može samo dodatno destabilizirati Bliski istok i pojačati nesigurnost globalne ekonomije koja je već pod teškim teretom dužničkih kriza SAD-a i EU.
SAD mora promijeniti ponašanje
Kao odgovorna zemlja, Kina ne može podržati neodgovorno ponašanje svjetskih sila jer takvo ponašanje samo povećava rizike. Krajnje je vrijeme da SAD revidira zloupotrebu sankcija koje nameće Iranu. SAD koristi sankcije i prijetnju ratom kao oružje protiv svojih konkurenata. SAD predvodi 77 od 116 sankcija nametanih od 1914. do 1990. te je sudjelovao u više od 60 od ukupno 80 sankcija nakon završetka Hladnog rata. Te sankcije negativno su utjecale na više od pola svjetske populacije, što je čista suprotnost s "demokracijom i slobodom" za koje se SAD tobože zalaže.