KAD VIDI čime se bavi aktualni ministar policije, pomislio bi čovjek da živimo u Disneylandu. Kirinov pobjednonosni manevar u kojem su njegove specijalne istražiteljske trupe u rekordnom vremenu (uglavnom se takve stvari odvijaju kad voda dođe do grla) uspjele detektirati tko su zlikovci u plavom, a koji surađuju s dilerima, upravo je tragikomičan ako se zna da svaki kriminalac koji iole drži do sebe ima nekog svog u policiji.
No, "prvi pendrek u Hrvata" sad je maknuo dvojicu korčulanskih nesretnika, a druge, malo bolje pozicionirane, će, valjda, kad za to dođe vrijeme. Ima on i prečeg posla. Kojeg? U svoj raspored sati, Kirin je, kao da nema pametnijeg posla, još onomad, kad je imenovan, uspio utrpati razračunavanje sa svim djelatnicima Ministarstva unutarnjih poslova koji su se drznuli u terminalu provjeriti njegove podatke.
Naime, u policijskim krugovima Kirin je, do svojeg ministrovanja, u policijskim krugovima bio podosta nepoznat, a znatiželjnika u MUP-u koji nisu mogli spavati, a da ne vide odakle je, koliko ima godina i koje mu je ime oca bilo je, prema našim informacijama, stotinjak. Ministar je tu njihovu samoinicijativnu akciju odmah osudio, proslijedio ih disciplinskim komisijama, i tako je mislio, izložio kolektivnoj osudi drugih kolega.
Cijena znatiželje koju su dobrovoljno (kao što je i sve kad se družite s policijom) prava je sitnica - deset posto manje na idućoj mjesečnoj plaći, točnije, u prosjeku 700 kuna po glavi.
Posljednjih dana i oni koji su utvarali kako se na takve odluke ima smisla žaliti, znaju da su u krivu. Barem su izvukli pouku za ubuduće; kad ti trebaju informacije iz policijske baze podataka, lijepo zamoli prvog sitng prevaranta i kriminalca za tu uslugu. Bit će jednostavnije, jeftinije i bez sankcija...
Kristian Horvat