"Je li istina da pripremaš državni udar?", pitanje je postavljeno tijekom telefonskog razgovora koji se navodno vodio u ožujku 1994. godine između Drnovšekovog ureda i Janšinog ministarstva.
Nije poznato što je Janša na čudno pitanje svog premijera odgovorio, no autor knjige - novinar nezavisne televizije POP-TV - tvrdi da su stvari bile vrlo ozbiljne i nimalo šaljive kako bi se iz tona pitanja dalo zaključiti.
Navodno je Janšina gardijska brigada koju je vodio Anton Krkovič na oklopna vozila već bila montirala "ose" i "zolje", a isto je kao reakciju na to učinio zapovjednik specijalne policijske postrojbe Vinko Beznik, lojalan Drnovšeku i Kučanu.
Kučan je zbog stanja u državi, navodi se u knjizi, od Drnovšeka tražio da odustane od putovanja u Južnu Afriku, a upravo je njegova predsjednička intervencija dovela i do kasnijeg smjenjivanje Janše s položaja ministra, čime je - tvrde pobornici spomenute verzije - spriječeno da Sloveniju osvoji "južnoamerički" pučistički ili "balkanski" demokraturni sindrom.
U vrijeme "kiselih krastavaca" medijski bombon koji se poziva na stvarne dokumente, iako pakiran prije 9 godina, svi su prihvatili, pa je tema "vojnog puča" u kojemu Janša igra ulogu reakcionarnog čileanskog generala Pinocheta, a Kučan naprednog socijalističkog predsjednika Allendea (iako s drukčijim finalom) ovih dana u središtu pozornosti slovenskih medija.
Dakako, Janša i njegovi pobornici imaju drukčiju priču. Oni tvrde da je u spomenuto vrijeme zapravo izveden puč protiv legitimnih snaga koje su se borile za samostalnost države, te da Sloveniju od tada vode "snage kontinuiteta" koje se i danas pozivaju na "komunističku revoluciju" izvedenu 1945. godine, dakle stara nereformirana ljevica koja se prilagodila globalističkoj ideologiji i prisvojila svu ekonomsku moć.