ŽUPNIK crkve sv. Nikole u šibenskom naselju Mandalina u srijedu je u crkvenim prostorijama fizički napao sedmogodišnjeg dječaka A.A.
Ovo je vijest o ozbiljnom događaju. I da je to tako vidi se iz toga što su se u vrlom kratkom roku oglasili gotovo svi oni od kojih se to očekivalo: otac (u ime roditelja), žrtva napada (čiji bi identitet, kako nalažu pravila novinarske struke, a što su zaboravile kolege iz Slobodne Dalmacije, trebao biti zaštićen, između ostalog, jer mediji odmah nisu znali je li napadač imao i seksualne motive), zatim osumnjičenik za nasilno ponašanje, liječnici, policija i, začudo, predstavnici šibenske biskupije. Preventivno se mogao a možda i trebao oglasiti pravobranitelj djece i nije isključeno da to učini kada dvojbe oko ovoga slučaja bude razriješene.
Može se, naime, dvojiti je li bilo nasilja ili ga nije bilo, iako liječnici kažu da masnice i vidljive otiske prstiju na vratu govore protiv tvrdnje svećenika da nije napao dječaka. Sve je drugo puno manje važno.
Tako na primjer: tko govori istinu? Dječak koji tvrdi da je samo želio predati župniku pronađeni ključ ili župnik koji je policiji rekao da je ulovio maloga kako krade novac. Nevažno, mislim, jer ne postoji razlog, da ne znam kakvu je psinu taj pišulinac izvodio, koji bi opravdao siledžijsko ponašanje popa.
Uostalom, taj je pobornik sve popularnijeg Total elimination modela vjeronauka (nedavno smo imali slučaj drugoga oblika promocije crkvenog terora kada su svećenik i časna sestra iz crkve pred konsterniranom crkvenom zajednicom istjerali jedanaestogodišnje dijete koje pohađa program za djecu s teškoćama u razvoju i majku koja živi od socijalne pomoći) sam sebe zakopao zato što je šibenski župnik, nakon što je najprije rekao da dječaka nije ni pipnuo, ipak priznao da ga je čvrsto zgrabio za vrat ne dopuštajući mu da pobjegne dok ne dođu policija ili roditelji. Hej: koliko dugo je taj zaređeni terorist imao namjeru držati klinca za vrat?
Sama policija je kriva za postojanje dvojbi jer je najprije njena glasnogovornica, ako je Slobodna korektno radila svoj posao, potvrdila napad a zatim, putem iste glasnogovornice, to demantirala tvrdeći da nema dokaza koji bi upućivali da je župnik nanio tjelesne ozljede, nakon 24 sata, sada već tri godine starijeg, desetogodišnjeg dječaka.
Otac isprepadanog dječaka A. rekao je za Slobodnu Dalmaciju kako je njegov sin ispred crkve pronašao ključ i odnio ga svećeniku, koji je nasrnuo na dječaka i počeo ga gušiti. A. je izjavio kako ga je don Josip Boko optužio da je on ukrao ključ te mu je stisnuo vrat, a zatim ga bacio na pod i udario po glavi.
Rijetko se dogodilo da crkvene vlasti pušu na hladno. Za pohvaliti je reakciju šibenskog ordinarijata koji je, bez oklijevanja, u povodu incidenta objavio izjavu za javnost u kojoj osuđuje svećenika, očito ne sumnjajući u njegovu krivnju (možda su biskupu ili generalnom vikaru od prije poznate sklonosti nasilju dotičnoga svećenika).
Napominje se da će, u suradnji s nadležnim državnim tijelima, crkvena vlast temeljito ispitati i istražiti sve činjenice te donijeti primjereni sud o cijelom slučaju. Ipak se iskazuje žaljenje zbog slučaja, ne opravdava se ponašanje svećenika, a dječakovoj obitelji izražava se isprika.
Zašto se crkveni autoritet ispričava a svećenika javno proziva prije nego što su utvrđene sve činjenice o cijelom događaju na koje se biskupijska vlast poziva kako bi mogla donijeti konačan sud? Da smiri ljutitu šibensku javnost? Ili zato što je mandalinski Cro-Pop opisao svojim pretpostavljenima ono o čemu govore masnice i otiske prstiju na vrata maloljetnog A.?
Ne opravdavamo takav postupak našega svećenika, a dječakovoj obitelji izražavamo ispriku, rekli su čelnici biskupije. Zašto su unaprijed osudili svećenika prije nego što je, po njihovim riječima, utvrđena istina?
Imam kratak i dug odgovor: Kratak govori o tome da su mjerodavni crkveni autoriteti morali na svoj način priznati da u Evanđelju piše ljubi bližnjega svoga a ne - mlati ga, iako mnogi naši katolici (Thompson, by the way) misle da se bližnjega može ne samo mlatiti nego i klati. Duži odgovor kojeg ovdje samo naznačujem upućuje na to da se ovaj skandal dogodio prebrzo nakon što je ta biskupija udomila ogroman broj mladih katolika iz zemlje i regije. Mnogi od njih su rekli da im opada povjerenje u crkvene strukture.
Katolička crkva vjeruje da vodi važnu bitku za premoć njena svjetonazora u našemu društvu. Osjeća se moćna, jaka, kao da je Golijat. Ali pamti. Zna da je Golijata već pobijedio mali David, to jest da i sama može biti srušena batinom koja je uzurpirala Božju ljubav.
Drago Pilsel