GODINU dana nakon invazije na Irak teško je pronaći trezvenu osobu koja podržava ono što američke snage čine u toj zemlji. A oni koji još brane Busha i Rumsfelda samo oklijevaju u tome jesu li Amerikanci potučeni ili ne, odnosno kontroliraju situaciju ili je ona izvan kontrole.
Ono što se događa u Iraku govori u prilog da američke snage više ne kontroliraju situaciju na terenu. Ankete pokazuju da su protiv okupatora i oni koji su do prije par mjeseci, pamteći Sadamovu strahovladu, podržavali tzv. američki doprinos procesu demokratizacije. Te iste ankete pokazuju da raste podrška prema najradikalnijim islamskim grupama.
Američki dnevnik Washington Post u petak je objavio dio od nekoliko stotina dosad nepoznatih fotografija zlostavljanja iračkih zatvorenika u zatvoru Abu Ghraib koje dodatno pogoršavaju američku poziciju jer ne samo što prikazuju metode zlostavljanja kojih dosad nije bilo, već odaju dojam kako američki vojnici uživaju u tome što rade.
Svjedočenja 13 zatvorenika, objavljena uz fotografije, otkrivaju kako su američke vojnikinje neprilično dirale zatvorenike, kako su zlostavljači prisiljavali svoje žrtve da jedu hranu koju su izvukli iz WC školjki, da javno masturbiraju, a neki su pod prijetnjom oružja bili natjerani i na spolno općenje.
Fotografije, video materijal objavljen na internetskoj stranici Washington Posta i pisana svjedočanstva prikupljena u sklopu istrage protiv sedmero američkih vojnika optuženih za zlostavljanje zatvorenika, nastavak su šokantnih snimaka kojih je objavila televizijska kuća NBC u glasovitoj emisiji 60 minuta.
Iako su u javnost fotografije zvjerskih mučenja počele stizati tek sad, istražitelji su ih na uvid dobili još u siječnju, a moguće je da su s njima upoznati bili i zastupnici američkog parlamenta. To je u izjavi za Post dao naslutiti glasnogovornik Pentagona, rekavši da te slike zvuče kao one koje je ministarstvo obrane prikazalo u Kongresu i na čije je moguće pojavljivanje u javnosti upozorio i ministar obrane Donald Rumsfeld.
Osim toga, američko ministarstvo obrane istražuje informacije o kršenju Ženevskih konvencija o ratnim zarobljenicima od strane elitne jedinice američke vojske na tajnom mjestu u blizini zračne luke u Bagdadu.
Prema riječima visokih izvora američke vlade, to je mjesto na kojem su se, od svih zatvora u Iraku, najviše kršile Ženevske konvencije, objavio je NBC.
Zatvorenici u tom zatvoru bili su prisiljeni nositi maske, a koalicijski vojnici drogirali su ih tijekom ispitivanja, stavljali im glave u kante s vodom sve dok ne bi ostali bez zraka.
Prema nekim informacijama iz SAD-a, agresivne tehnike ispitivanja primjenjuju se i nad zatvorenicima koje Amerikanci, pod sumnjom da su sudjelovali u terorističkim napadima na SAD, drže na Kubi u bazi Guantanamo.
Svijet je šokiran tim snimkama i informacijama. Ali u Hrvatskoj nema, osim u nekim novinskim komentarima, pravilnih reakcija, čak niti među tzv. mirotvornim grupama i ad hoc koalicijama stvorenim da se digne neka galama protiv eventualnog pokušaja vlada Ivice Račana i Ive Sanadera da se naša zemlja vojno angažira u Iraku.
Kao da se kod nas ne vidi da je Washington, kao vođa jedine svjetske supersile, kao lokomotiva koja ide nizbrdo i vuče prepuni vlak, bez kočnica i bez vozača. Približava se 30. lipnja, dan koji je predviđen da se vlast prenese na lokalne predstavnike u Iraku iako nitko nema pojma kako će se to dogoditi i što će biti dan nakon toga.
U Iračkom slučaju, u neprestanom Sharonovom teroru prema palestinskim civilima pod firmom borbe protiv Hamasovih i drugih terorista, ili pak u slučaju već pomalo zaboravljene kaotične situacije u Afganistanu, ili potpuno zanemarene tragedije u Kongu (rat koji je već odnio 4,5 milijuna žrtava), ili u Somaliji (u Mogadišu nema nikakvog reda i gradom krstare bande naoružanih mladića koji se međusobno ubijaju za račun mafije) itd, možemo vidjeti da je stanje alarmantno, da svi skupa idemo k vragu.
Ali problem sljepoće nije samo u nas. I u Europi nedostaju glasovi trezvenosti. Neki se na našem kontinentu nadaju da će Bush i Republikanska stranka izgubiti na predsjedničkim i parlamentarnim izborima u studenom u SAD-u, i to im je dovoljno.
U međuvremenu rastu tenzije u islamskome svijetu. Samo budale mogu mirno spavati bez zebnje da će nas, kad tad, kao što se dogodilo u New Yorku, Washingtonu ili u Madridu prije dva i pol mjeseca, ponovno, možda i jače nego do sada, pogoditi šaka islamskog radikalizma čiji udarac izazivaju zločinci poput predsjednika SAD-a i njegovi najbliži suradnici.
A što bi hrvatski glasić mogao značiti u svjetskoj kakofoniji? Za početak, da želimo graditi društvo u kojem će vladati red i mir. A oni ne ovise o tome koliko će hrvatskih katolika otići na hodočašće u austrijski Mariazell. Doduše, vjerujem da je Bog gospodar povijesti. Ali sami sebi diktiramo koliko će ona biti krvava. Koliko će nas u toj povijesti biti iznevjereno, poniženo, smrvljeno.
Drago Pilsel