VIDEO-konferencijom održanoj na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, Elektrotehničkom fakultetu u Osijeku, Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu te Pravnom fakultetu u Rijeci, u četvrtak je i u Hrvatskoj javno dana potpora nominaciji banjalučkog biskupa Franje Komarice za Nobelovu nagradu za mir za 2004. što je prva službeno predložila Internacionalna liga humanista iz Sarajeva.
Biskup Komarica sudjelovao je i pratio konferenciju iz dvorane Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, te pritom zahvalio svima na potpori skromno rekavši da ne misli kako je činio išta posebno osim onog što smatra svojom dužnošću.
"Imat ćemo onoliko budućnosti dostojne čovjeka za koliko se budemo kadri zajednički izboriti. Trebamo probuditi i afirmirati uspavane snage u sebi i oko sebe da bismo izgradili svijet na temelju istinskog zauzimanja za dobro bližnjega", poručio je s konferencije biskup Komarica istaknuvši da za ljudska prava trebaju vrijediti ista pravila i u Europi i u BiH.
"Nominacija jest dragocjen okvir da se mobiliziraju pozitivne snage kako bi se afirmirale vrijednosti od zajedničkog nam interesa kao što su pravedan mir, spremnost na praštanje i pomirenje", rekao je banjolučki biskup.
Tijekom konferencije, mons. Komarici svoju su potporu izrazile razne udruge ali bih ja danas želio istaknuti što ta nominacija poručuje, dakako, Komarici zaželjeti i uspjeh.
Ona je znak da nam je tolerancija važna stvar. Nasušna kao zrak koji uzdišemo. Tolerancija ne liječi mržnju ili ne nadomješta neznanje o drugima i njihovim specifičnostima. Ona nije nadomjestak za ljubav ili za solidarnost, ona ne čini društvom sretnim, bogatim ili slobodnim. Ona ga čini društvom. Sve ostalo tek potom slijedi, uz uvjet da ova svijest ostane prisutna.
A nominacija jest povratak u to stanje svijesti. Pred nama je, kako je za vrijeme "Marša na Washington" u ljeto 1963. rekao Martin Luther King, mogućnost da unovčimo jedan ček. Kad je stvorena naša država ali i Bosna i Hercegovina, uostalom, i svaka druga zemlja, Ustavom se potpisuje ček za svakog građanina, da će neotuđiva prava na život, slobodu i traganje za srećom biti svakom zajamčena.
Komarica upozorava da je mnogim našim sugrađanima u ruke država dala lažan ček: ljudska prava nisu poštovana, bilo je neslobode, socijalna bijeda i lopovluk ukrali su sreću.
Nominacijom na neki način obnavljamo vjeru da banka pravde nije propala. Ne želimo vjerovati da su fondovi morala nedovoljni. Komarica kao da kaže da je potrebno unovčiti ček koji će nam dati bogatstvo slobode i sigurnost pravde i da je došlo vrijeme da Hrvatska, BiH i druge zemlje u regiji budu zemlje građanskih i socijalnih prava, zemlje u kojima će sa svake planine i otoka odjekivati sloboda.
Drago Pilsel