OSIM početnih četiri milijuna kuna koje je Vlada namijenila žrtvama katastrofe u jugoistočnoj Aziji, hrvatski su građani preko Crvenog križa i Caritasa darovali nešto manje od šesto tisuća kuna što je, recimo to otvoreno, sramotno malo novca.
Sramotno malo što se tiče sviju nas i sramotno malo što se tiče same Vlade.
Novogodišnju sam noć proveo kod prijatelja blizu Stuttgarta gledajući razne posebne televizijske programe za doček Nove godine u kojima se na veliko skupljala novčana pomoć za žrtve tsunamija. Riječ je, naravno, o milijunima eura.
Dobro, reći ćete, ne može se Hrvatska usporediti sa ogromnom i bogatom Njemačkom koja, usput budi rečeno, žali i strepi za preko tisuće nestalih u razornim vodenim valovima. Slažem se. Ali ovdje se čak nije održala niti minuta šutnje za žrtve. Želim reći, pogađa me to što smo kao društvo koje je dobilo ogromno puno pomoći kada nam je bila najpotrebnija, tijekom i nakon agresije na Hrvatsku tako malo osjećajni kada je riječ o patnjama drugih.
Pogađa me i to što se ni predsjednički kandidati nisu sjetili pozvati građane da otvore svoja srca i daju, svi zajedno, respektabilnu svotu novca, te da se nisu odvažili sami nešto učiti kao primjer drugima.
Očekujem, zato, da će gospođa Jadranka Kosor i predsjednik Stjepan Mesić ispraviti taj veliki propust. Gesta bi bila potrebna i od strane bogatog Borisa Mikšića, kada već najavljuje da će ostati u politici, a građane poziva da ga podrže u prosvjedu zbog izgubljene (on kaže, ukradene) šanse.
Tko god je vidio snimke tog užasa morao je osjetiti koliko je ta pomoć potrebna. No, želim još reći da je potrebno pomoći i zbog toga da se naša srca ne bi otvrdnula.
Život ide dalje, a život je, uglavnom, za većinu stanovnika naše planete, velika patnja. Ako smo ljudi, ne smijemo okrenuti leđa toj sirotinji koja gladuje, koja je ostala bez krova nad glavom, koja baca svoje voljene u masovne grobnice i koja je u velikoj opasnosti od mogućih zaraznih epidemija.
Pokažimo, dakle, našu humanost i našu veličinu. Dokažimo da nismo uzalud dobili toliku pomoć kada smo bili u ratu. Da naše srce i naša pamet nije zaboravila toliku dobrotu koja nam je pokazana.
Bog koji sve vidi, znat će blagosloviti našu aktivnu ljubav prema svima u potrebi. Ako još niste pomogli učinite to. Svaka naša kuna znači život za nekoga. Vidjeli ste koliko ti ljudi tamo daleko silno pate. Pati se i ovdje u našoj blizini. Mnogi Evropljani neće nikada dobiti tijela svojih dragih. Budimo humani. Darujmo život. Nemojmo se osramotiti. Naša srca mogu dati puno više topline.
Drago Pilsel