SAMO NAM je ovo još trebalo. Dašak pesimizma. Ako je Jadranka Kosor mislila da će s tri floskule ubrizgati spasonosnu dozu optimizma u hrvatsko društvo, gadno se prevarila. Samo nas je još dublje zakucala.
Kolumna Jadranke Kosor objavljena na Indexu pod naslovom "Moja vizija izlaska iz krize" najveća je kritika same Vlade, i to izravno iz pera njezine predsjednice. Tome se više ne treba ništa dodati, ni oduzeti. Zapravo, teško bi se moglo išta oduzeti, jer ničega tu zapravo ni nema.
"Samo sloga kuću gradi, konsenzus, fokus i odlučnost koja mi ne nedostaje, pozivam sve koji žele i mogu da nam se pridruže". Ako se to naziva vizijom, onda nam se mračno piše.
Rohatinski: Ne treba koristiti velike riječi za nešto što nema takvu dimenziju
Premijerkine riječi u biti zvuče još pesimističnije od ocjene guvernera HNB-a Željka Rohatinskog u Poslovnom dnevniku o tome kako "Vlada nema politiku za bitno poboljšanje situacije u gospodarstvu". "Izrazi poput aktivnosti za spas gospodarstva prelaze objektivni domet tih mjera", rekao je Rohatinski. "Ne treba koristiti velike riječi za nešto što nema takvu dimenziju.
Evo recimo, popust na kupovinu stanova. Kosor putem subvencija namjerava prodati tisuću stanova, od otprilike 14 tisuća koliko ih je sada na tržištu. Nije jasno kome će ih prodati, kad stotine ljudi svakodnevno ostaju bez posla, kasni im plaća zbog galopirajuće nelikvidnosti koju generiraju državna poduzeća, prijete im poskupljenja, Vlada im je nabila harač i podigla PDV...
Vlada je svoje učinila - apelirala je
Ima još jedna mjera. Kosor je nedavno apelirala na poslodavce da ne otpuštaju radnike. Valja se nadati da ih poslušati. Ako ne poslušaju, onda će na njihovu savjest pasti golema vojska nezaposlenih. Vlada je svoje učinila. Apelirala je.
Godinu i pol dana Hrvatska je u recesiji. Pola tog vremena Kosor je na čelu Vlade, a Hrvatska još uvijek čeka konkretne poteze. U Banskim dvorima kote se ekonomski savjetnici, od ljeta premijerka govori o reformama i bolnim potezima, u ovoj svojoj "viziji" naglasila je slaganje "oko smanjenja ukupne javne potrošnje, reformi u mirovinskom sustavu, brodogradnji, željeznici". I što se događa? Baš ništa.
Hrvatska i dalje čeka. Kao da će se problemi riješiti sami od sebe, dodatnom tranšom kredita iz Amerike, povećanjem poreza koji se više nemaju odakle prikupiti, subvencioniranjem stanova koje nitko ne može kupovati... Možda uskoro i subvencioniranjem automobila?
Događa se ono što smo očekivali - ništa
Uglavnom, događa se ono što smo odavno najavljivali, od samog dolaska Kosor na čelo Vlade: ne događa se ništa. Ništa dobro. Dosad smo vidjeli da Kosor pjeva ("kad se male ruke slože..."), pleše (u paru s Milinovićem) i ima vizije (kao sada na Indexu). Nije valjda bunika na djelu? Ili je to neko ritualno prizivanje spasa? Ili nam premijerka jednostavno želi pomoći da se osjećamo bolje? Da zaboravimo na bolnu svakodnevicu...
Mahnito pleše, mahnito se zadužuje
Optimizam nije loša stvar. Motivacija također. Međutim, na primjeru puno boljeg motivatora, Baracka Obame, vidjeli smo koliko traje taj dobar osjećaj, zanos i nada - pola godine. Onda je gotovo. Tko se više sjeća Slovenije, Sanaderova isključenja iz stranke, gomile afera, borbe protiv korupcije? Koga više briga za sve to, kad se sve ruši naočigled Vlade koja mahnito pjeva i pleše, mahnito planira i najavljuje, mahnitije se zadužuje i krpa rupe, a još mahnitije nabija poreze i harače...
Lijepo je da Kosor poziva na solidarnost, na konsenzus i zajednički izlazak iz krize. Ali to tako ne ide. HDZ nikada nije tražio pomoć, niti je dopuštao drugima da pomažu. Odbijao je i još uvijek odbija sve sugestije. Socijalni partneri bili su u početku oduševljeni Kosoricom koja ih je slušala, ali s vremenom su shvatili da govore u prazno. Mjesecima se (gotovo) ništa od njihovih zahtjeva nije usvojilo.
Dosta je vizija, čekamo poteze
Antirecesijske mjere čekamo od kolovoza. Od kolovoza čekamo zajedničko odricanje. I to solidarno odricanje. I to najprije od države koja je generator problema. Očekujemo barem nekakvu naznaku da stvari kreću u pravom smjeru. A što smo dobili? Lavinu otpuštanja i nelikvidnosti, pad potrošnje, pad BDP-a, pad poreznih prihoda... Ali što je još gore, pad optimizima, poleta i barem nekakvog entuzijazma da bi se nakon Sanaderova odlaska stvari mogle pomaknuti s mjesta. Dosta je vizija, čekaju se potezi.
HDZ-ova država bila je i još uvijek je problem. I nikad pa ni sad nije rješenje. Ako je njena vizija vrhunac njenih sposobnosti, onda nam se ne piše dobro. I zato nam preostaje samo se zapitati, gledajući ta četiri štura odlomka, gdje je nestala ona talentirana pjesnikinja i umjetnica riječi koja je svojedobno osvajala čak i "Desankinu nagradu"? Ako već ima problema sa sadržajem, mogla se barem izvući na stil. Kao i obično.