´Vi ste glavni i odgovorni urednik ORL-a pa ste stručno odgovorni za sve što je u njemu, u konačnici i za članak o Krleži´, napominje Kovačević, dodajući kako je kao voditelj ekipe koja je radila na izradbi leksikona, moralno, premda ne i pravno, odgovoran za svakoga člana te ekipe.
Kovačević napominje kako je u Leksikografskom zavodu, kao i u sličnim ustanovama, uvijek bilo sličnih konflikata, što je neizbježno, ali bi glavni i odgovorni urednici uglavnom preuzimali odgovornost i nastojali zaštiti ljude iz uredništva.
Napominje kako je u ORL uložio šest godina temeljita rada, uz ino, napisao 40 posto teksta (4200 natuknica) te obavio konačnu reviziju cijelog rukopisa.
Za takav angažman u svakoj bi kulturnoj ustanovi uslijedilo nekakvo priznanje, pa i promaknuće, smatra Kovačević. ´Pa ako se u Leksikografskom zavodu netko zbog toga grubo šikanira, onda se valja zapitati kojim to vodama plovi lađa te ugledne kulturne ustanove´, dodaje u pismu.
Istodobno tvrdi kako je odlučio ´biti vlastitim odvjetnikom´, kad je čuo da je 9. rujna na ´uskokružnoj promociji´ glavni urednik mlako reagirao te da je uputio žalbu glavnom ravnatelju, pitajući što je to u članku o Krleži krivo napisao, a ako nije, zašto ga šikaniraju.
Navodi da je ´osjetio kako se šikniranje nastavlja´ kad mu ravnateljstvo nije dalo besplatni primjerak ORL-a, što je stari uljudbeni običaj svih izdavačkih kuća, a dalo ga je svim članovima uredništva ORL-a, kojega je i on član.
U zaključku članka o Miroslavu Krleži, objavljenoga u ORL-u, stoji kako je ´ikonoklastičnom žestinom razbijao ´trule svece´ i u isto vrijeme pjevao hvalospjeve totalitarnim diktatorima. Tako se i Krležina antireligioznost u konačnici očitovala kao kvazireligija. Između dvaju svjetskih ratova K. je svojim antireligijskim stavovima snažno obilježio liberalnu građansku i komunističku inteligenciju i nesporno pridonio protukatoličkoj kampanji u komunističkom poraću´, stoji u ORL-u.