KUĆA ljudskih prava koju čine B.a.b.e., Centar za mirovne studije, Documenta - suočavanje s prošlošću, Građanski odbor za ljudska prava, Svitanje i Udruga za promicanje jednakih mogućnosti, član je Mreže kuća ljudskih prava sa sjedištem u Oslu. Jedan od temeljnih ciljeva Mreže i pojedinih članica jest osiguravanje i zaštita prava na slobodu izražavanja, piše u priopćenju predsjednice Upravnog odbora Kuće ljudskih prava Sanja Sarnavka.
Povod reagiranja Kuće je slučaj smjenjivanja Ane Jelinić, urednice jedne od najkvalitetnijih i najgledanijih emisija Dossier.hr Hrvatske televizije kakvih je na javnoj televiziji svakim danom sve manje. Iz Kuće ljudskih prava drže nedopustivim postupak glavne urednice Informativnog programa Hloverke Novak Srzić. Navodni argumenti koje je iznijela kao opravdanje za ovaj čin posve su neumjesni, štoviše u potpunoj su suprotnosti s profesionalnim i etičkim standardima novinarske profesije.
Naime, pravo na informaciju, slobodu izražavanja i kritiku jedno je od temeljnih prava svakog ljudskog bića iz kojeg proizlazi pravo i obaveza novinara da osiguraju upoznavanje s činjenicama i različitim mišljenjima javnost. Novinari su dužni, među ostalim, pridonositi jačanju pravne države i kao demokratski dio javnosti sudjelovati u kontroli nad djelovanjem vlasti i politike.
Uređivačkoj politici je najvažnije da se nikome od čelnih ljudi ne zamjeri
U Izvješću Europske komisije o napretku Hrvatske za 2009. godinu popis je područja u kojima je napredak Hrvatske spor ili nezadovoljavajući, odnosno i nadalje gotovo potpuno isti kao i nekoliko proteklih godina: reforma pravosuđa i javne uprave, korupcija i organizirani kriminal. Javna televizija takvoj je ocjeni zasigurno svesrdno potpomogla. Umjesto otvaranja ozbiljnih tema na ozbiljan način, uređivačkoj je politici, čini se, najvažnije nikome od moćnika ili uopće se ne zamjeriti pod krinkom profesionalnosti.
Reći da se u Hrvatskoj "o korupciji, kriminalu i mafiji može govoriti samo ako imamo dokaze“ ravno je davanju općeg oprosta svim u korupciju i kriminal umiješanim osobama. S druge strane, nebrojeno je primjera u kojima su se ta ista kuća i rukovodstvo "ogriješili o osnove profesionalnosti (o etičnosti da ne govorimo), ali začudo uvijek kad se radilo o osobama bez većeg političkog utjecaja".
Iz mreže zahtijevaju da se konačno poduzmu ozbiljni koraci u rješavanju ovog problema. Kao najviše zakonodavno tijelo Republike Hrvatske trebalo bi, bez obzira na stranačku pripadnost i osobne interese, konačno početi štiti Ustavom zagarantirana prava svih građana i građanki Republike Hrvatske.