TAKOZVANI "ledenjak sudnjeg dana" na Antarktici ima potencijal brzog povlačenja u sljedećim godinama, smatraju znanstvenici. Postoji zabrinutost oko ekstremnog porasta razine mora koji bi pratio njegovu potencijalnu propast. Ovaj ledenjak nadimak je dobio zbog visokog rizika od urušavanja i prijetnje globalnoj razini mora.
Ledenjak Thwaites, koji može podići razinu mora za cijeli metar, erodira duž svoje podvodne baze kako se planet zagrijava. U studiji objavljenoj u ponedjeljak u časopisu Nature Geoscience znanstvenici su mapirali povijesno povlačenje ledenjaka nadajući se da će iz njegove prošlosti naučiti kako će se ledenjak ponašati u budućnosti, piše CNN.
Ledenjak se pomiče dosta brzo
Otkriveno je da se u nekom trenutku u posljednja dva stoljeća podnožje ledenjaka pomaknulo s morskog dna te se povlači brzinom od 2.1 kilometar godišnje. To je dvostruko brže od stope koju su znanstvenici primijetili u posljednjih desetak godina.
"Ta se brza dezintegracija vjerojatno dogodila sredinom 20. stoljeća", rekao je u priopćenju za javnost Alastair Graham, glavni autor studije i morski geofizičar sa Sveučilišta South Florida.
Ovo ukazuje na to da bi se Thwaites mogao brzo povući u bliskoj budućnosti nakon što se odvoji od grebena na morskom dnu, koji ga drži pod kontrolom.
"Thwaites se danas stvarno drži za nokte i trebali bismo ubrzo očekivati velike promjene, čak i iz godine u godinu, kad se ledenjak povuče iza plitkog grebena u svom koritu", napisao je Robert Larter, morski geofizičar i jedan od koautora studije.
Jedan od najširih ledenjaka na Zemlji, veći je od Floride
Ledenjak Thwaites, koji se nalazi na zapadnoj Antarktici, jedan je od najširih na Zemlji i veći je od američke savezne države Floride. No Thwaites je samo dio zapadnoantarktičkog ledenog pokrivača, koji sadrži dovoljno leda da podigne razinu mora do pet metara. Kako se klimatska kriza razvijala, ovo se područje pomno prati zbog brzog otapanja i sposobnosti za sveobuhvatno uništavanje obale.
Sam ledenjak Thwaites desetljećima zabrinjava znanstvenike. Još 1973. istraživači su se zapitali postoji li velik rizik od urušavanja. Gotovo desetljeće kasnije otkrili su da tople oceanske struje mogu otopiti ledenjak odozdo uzrokujući njegovu destabilizaciju jer je prikovan za morsko dno, a ne za kopno.
Upravo zbog tog istraživanja znanstvenici su regiju oko Thwaitesa počeli nazivati "ranjivim podzemljem zapadnoantarktičkog ledenog pokrivača". U 21. stoljeću istraživači su počeli dokumentirati brzo povlačenje ledenjaka u alarmantnom nizu studija.
Topla voda ga otapa
Satelitski podaci iz 2001. godine pokazali su da se linija uzemljenja povlači za oko kilometar godišnje. Godine 2020. znanstvenici su pronašli dokaze da topla voda doista teče podnožjem ledenjaka otapajući ga s donje strane.
A onda je 2021. studija pokazala da bi Thwaitesova ledena ploča, koja pomaže stabilizirati ledenjak i sprječava da led slobodno teče u ocean, mogla puknuti u roku od pet godina.
"Na satelitskim snimkama vidimo te velike pukotine koje se šire površinom ledene ploče slabeći strukturu leda. To je nešto poput puknuća vjetrobranskog stakla. Polako se širi po ledenoj ploči i na kraju će se razbiti u puno različitih dijelova", rekao je za CNN Peter Davis, oceanograf iz British Antarctic Surveya.
Spoznaje od ponedjeljka, koje sugeriraju da se Thwaites povlači mnogo brže nego što se nedavno mislilo, dokumentirane su tijekom 20-satne misije u ekstremnim uvjetima, koja je mapirala golemo podvodno područje, navodi se u priopćenju za javnost.
Graham je rekao da je ovo istraživanje bila misija koja se provodi jednom u životu, ali da se njegovi suradnici nadaju da će se uskoro vratiti i prikupiti uzorke s morskog dna kako bi mogli odrediti kad su se dogodila prethodna brza povlačenja. To bi znanstvenicima moglo pomoći u predviđanju budućih promjena na "ledenjaku sudnjeg dana", za koji su prethodno pretpostavljali da se sporo mijenja.