GLAVNI državni odvjetnik Mladen Bajić podnijet će Saboru izvješće o radu državnih odvjetništava u 2008. godini sredinom idućeg tjedna. Klub zastupnika SDP-a neće ga podržati, ali neće ni tražiti njegovu smjenu. SDP-ovcima se čini da je Bajić premalo neovisan od politike i da se predugo trebalo čekati da se pokrenu neki krupni slučajevi.
Glavaša nije dirao dok je bio u HDZ-u, zaboravljeni slučajevi Konstruktor i Hajduk...
Osim u predmetu Kamioni Berislava Rončevića, koji nakon godina kiseljenja tek sad, uoči izvješća o radu, dobiva svoj kolosalni momentum, kao da se radi o najhitnijoj stvari u hrvatskom pravosuđu, Bajić se kompromitirao u čitavom nizu slučaja.
Glavaša nitko nije smio dirati dok je žario i palio u HDZ-u, tek kad je osvojio vlast u Slavoniji stvoreni su potrebni preduvjeti za procesuiranje Garaže i Selotejpa. Privatizacija Konstruktora, najveće građevinske tvrtke u regiji, i dalje čeka državnoodvjetničku odluku, unatoč tome što je prije nekoliko godina završen nacrt optužnice.
Hajduk se nalazi u sličnom statusu. Šest godina je prošlo otkako je optužnica vraćena na doradu. Mora biti veliki problem što se tu našao i predsjednički kandidat Nadan Vidošević, kad se toliko oklijeva s procesuiranjem predmeta.
Bajić tajniku HDZ-a oprostio i slučaj Koteks i aferu Wessels
Ipak, slučaj Brodosplit ponajviše otkriva da je Bajić zapravo manje glavni tužitelj u Hrvata, a više nenadmašni majstor političkog marketinga, što je jedna od osnovnih zamjerki koja stiže iz redova SDP-a, iste stranke koja je Bajiću, kao starom partijskom kadru, i povjerila osjetljivi zadatak 2002. godine, nakon što su se riješili Radovana Ortynskog.
Bajić je, međutim, odmah po dolasku na vlast Ive Sanadera, koncem 2003. godine, pokazao da će novom gazdi biti kada i kako treba na raspolaganju. Odmah je posušio istražni zahtjev u slučaju Koteks protiv Siniše Poljaka, organizacijskog tajnika HDZ-a i bliskog Sanaderovog prijatelja.
Nije dugo prošlo, Sinišu je opet trebalo iz vatre vaditi. Prije tri godine Hrvatsku je potresla afera Wessels. Gotovo 5 milijuna dolara odlepršalo je iz Brodosplita put Cipra isti dan kada ih je Splićanima iz Bremer Landesbank poslao Reinhard Wessels, naručitelj četiri tankera.
Slučaj Brodosplit propao jer je Bajić odlučio da neće goniti Wesselsa i HDZ-ovce
Novci su završili na Wesselsovim računima. Cijeli iznos, 4,7 milijuna dolara sa Cipra je potom poslano u austrijski Graz na račun tvrtke McArthur u Volksbanci, kojim je raspolagao Drago Maček, broker tvrtke Iceberg. Postojala je ozbiljna sumnja u pranje novca, financiranje političara koji su odabrali da Brodosplit gradi upravo za Wessels, a ne nekog drugog.
Maček je uspio skupiti nešto novca prije no što su mu Austrijanci blokirali račun i zapečatili sef, te zatražili od hrvatskih službi provjeru zbog sumnjivih transakcija. Slučaj je propao onog trena kada je Bajić odlučio da neće goniti naručitelja posla Reinharda Wesselsa, te HDZ-ove članove Nadzornog odbora, ministra Branka Vukelića i neizostavnog Sinišu Poljaka.
Vukelić se izvukao uz obrazloženje da ništa nije znao, svesrdno ga je branio predsjednički kandidat Andrija Hebrang izjavom: "Pa znate li vi koliko je to papira..." Poljaka je Sanader brzinski izbacio iz Odbora, razriješio svih funkcija u HDZ-u, potpuno marginalizirao. Naciju je zanimalo zašto se riješio bliskog suradnika. Nesposoban je, kratak je bio Sanader. U čemu? Zato što je uhvaćen s prstima u pekmezu?
Porezni obveznici mjesečno plaćaju 50 tisuća kuna da Bajić uvjeri naciju kako svi kradu
Taj odgovor nikada nismo dobili. Ni od Sanadera, a ni od Bajića, koji je odlučio stvari iskarikirati do neviđene razine. Isti dan, u ožujku 2007. godine podnio je istražni zahtjev protiv aktualne (HDZ-ove) Uprave Brodosplita, Gorana Vukasovića i Ante Luetića u slučaju Wessels, ali i stare (SDP-ove) Uprave na čelu s Predragom Čudinom, koju je osumnjičio za loše poslovanje, inače imanentno hrvatskoj brodogradnji.
Taj potrebni ekvilibrijum Mladena Bajića porezne obveznike sada košta 50 tisuća kuna mjesečno, koliko se plaća trojici vještaka da utvrde kako Čudina i ostali nisu počinili kriminal, ako su poslovali s gubitkom, jer se tako radilo i prije, ali i poslije njih.
Nakon dvije i po godine istrage, slučaj Wessels pretvorio se u potpuni promašaj. Bajić nije uspio pronaći trag novca do vodećih ljudi splitskog škvera, tek do petorice suradnika angažiranih na izradi elaborata za školovanje kadeta, što je inače bio glavni argument obrane za pravdanje isplate 4,7 milijuna dolara.
Nevolja je u tome što je priča o kadetima iskrsla tek nakon izbijanja afere. Prva dva broda iz Wesselsove serije isporučena su bez dodatne opreme. Obrana tvrdi da je to zato što su zbog afere blokirana sredstva, ali isto tako se to može tumačiti i naknadno stvorenim alibijem.
Sad su svi krivi, i policija koja nije našla obilježja djela, i sud koji nije htio pritvoriti...
Wessels je svoje brodove brzo preprodao uz solidnu zaradu. Splićani su mu tankere radili za manje od 50 milijuna dolara po jedinici, vrijednost brodova nakon završetka bila je dobrih 10 milijuna više. Prvog su kupili Grci, a drugog Lars Mossberg, vlasnik Marinvesta, kojeg početkom studenog u sudnici kao svjedoka očekuje istražni sudac Neven Cambi.
Mossberg je u ljeto 2005. godine također bio zainteresiran za gradnju tankera, ali su Splićani ipak odabrali Wesselsa. Bajiću je to bilo sumnjivo, no Mossberg je i prije, ali i poslije bio uredan partner splitskog brodogradilišta, pa će mu ta teza teško proći kao kazneno djelo. Pogotovo, što su Wessels i Mossberg nakon izbijanja afere i poslovali.
Istraga je pokazala i da postoji Norman Douglas Thomas, vlasnik McArthura, kojeg je Državno odvjetništvo provjeravalo, pa su zaključili da se radi o izmišljenoj osobi. A čovjek se pojavio na sudu i govorio o konceptu s kadetima.
Cambiju bi u paketu s Mossbergom trebao stići i Reinhard Wessels, ali ne kao osumnjičenik, već svjedok. S njim ili bez njega, Cambi je spreman zaključiti istragu, koju je definitivno uništila Bajićeva prijetvornost. Odrezao je vrh, izvukao politiku, a sad su mu svi krivi što nema ništa upotrebljivo.
I policija, koja nije našla obilježja kaznenog djela, što ne čudi, jer ih je u Splitu osobno kadrovirao Siniša Poljak, i sud, koji osumnjičene nije htio pritvarati i blokirati im imovinu. Kakvog je smisla pritvaranje imalo nakon što se godinu dana naširoko raspredalo o aferi prije nego je Bajić podnio istražni zahtjev? Možda da je još malo pričekao...