Francuski predsjednik Emmanuel Macron najavio je jučer širenje nuklearnog arsenala i ponudio stratešku obrambenu suradnju nizu europskih zemalja. Riječ je o novom "nuklearnom kišobranu" u okviru NATO-a i Europske unije, ali neovisnom o Sjedinjenim Američkim Državama. Njemačka, Danska i Švedska već su prihvatile Macronovu ponudu.
Francuska je dosad pozvala na suradnju osam zemalja: Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačku, Poljsku, Nizozemsku, Belgiju, Grčku, Dansku i Švedsku. U početku će nova suradnja uključivati razmjenu znanja i sudjelovanje u vježbama francuskih nuklearnih snaga. No, dugoročno bi mogla uključivati i stacioniranje francuskog nuklearnog oružja u drugim zemljama.
"Prolazimo kroz razdoblje geopolitičkog previranja. Sve je više sukoba među državama koje posjeduju nuklearno oružje. Kako bi se suočila s ovim povećanim rizikom nuklearnog rata, Francuska mora promijeniti svoju nuklearnu doktrinu", objasnio je Macron u svom govoru u pomorskoj bazi u Bretanji, ispred jedne od francuskih nuklearnih podmornica.
Vjeruje se da Francuska ima oko 300 nuklearnih bojevih glava. Jedina je nuklearna sila u Europskoj uniji. Za razliku od britanskog programa nuklearnog naoružanja, francuski program potpuno je neovisan o SAD-u. Bojeve glave stacionirane su i u drugim europskim državama, poput Italije, Nizozemske i Belgije, ali su potpuno pod kontrolom SAD-a.
Danska i Švedska odmah su požurile naglasiti da suradnja ne znači i razmještanje nuklearnog oružja na njihovu teritoriju, ali dužnosnici nisu željeli isključiti ni takvu mogućnost. Na izravno pitanje ostaje li Danska pri odluci da ne želi bojeve glave na svom tlu, danski ministar obrane Troels Lund Poulsen je rekao:
"Današnjom odlukom ništa se nije promijenilo u našoj politici, ali ne možemo biti sigurni što će se dogoditi u budućnosti. Otvoreni smo za raspravu o tom pitanju."
"Razgovori će se voditi o tome kako bi francusko nacionalno nuklearno oružje moglo doprinijeti jasnijem zajedničkom europskom odvraćanju, kako nijedna strana sila ne bi ni pomislila na napad na nas", rekao je švedski premijer Ulf Kristersson, ne spomenuvši pritom uobičajenu rusku prijetnju.
Kristersson i danska premijerka Mette Frederiksen objavili su i zajedničku izjavu u kojoj, između ostalog, piše: "Osnova za našu i savezničku sposobnost konvencionalnog i nuklearnog odvraćanja je članstvo u NATO-u, u konačnici članak 5, jedan za sve i svi za jednoga. Ova europska inicijativa nadopunit će NATO-ov potencijal nuklearnog odvraćanja."
Zanimljivo je da Norveška zasad nije uključena u ovu inicijativu. Ministar vanjskih poslova Espen Barth Eide kaže da je Norveška dobila poziv, ali je odlučila "temeljito razmisliti". Eide je naglasio da Norveška nije protiv takvog dijaloga, ali smatra da nuklearno odvraćanje prvenstveno pripada NATO-u te da je francuski nuklearni program "pomalo na marginama" NATO-a.
Činjenica je da nakon grenlandske krize i nametanja carina odnos Europe sa SAD-om više nije bez problema i tenzija. Ideja europske suradnje u području nuklearnog odvraćanja je jednostavna. Danas američki nuklearni kišobran štiti Europu, ali u budućnosti Europa mora biti sposobna sama se nositi s nuklearnim prijetnjama.
Kako je to rekao Macron: "Došlo je vrijeme da Europa uzme svoju sudbinu u vlastite ruke." No, još nije sasvim jasno što to konkretno znači. Francuski mediji nagađaju da bi zrakoplovi Rafale s nuklearnim bojevim glavama mogli biti stacionirani u drugim zemljama, ali i dalje pod isključivim francuskim zapovjedništvom.
Sada je jasnije i zašto je jedini francuski nosač aviona Charles de Gaulle danima bio usidren u Malmöu. Nekoliko Rafalea, kakvima odnedavno raspolaže i Hrvatska, uvijek je spremno za polijetanje na tom nosaču zrakoplova, pa su se švedski komentatori pitali ima li već danas nuklearnog oružja u luci Malmö.
I u Njemačkoj postoji veliki interes za ovu inicijativu. Tajni razgovori navodno traju već nekoliko mjeseci, a u ponedjeljak su francuska i njemačka vlada objavile da su formirale "skupinu na visokoj razini" za koordinaciju suradnje oko nuklearnog oružja. Zajedničke vježbe održat će se tijekom ove godine.
Jasno je da članice Europske unije sada u vlastitom dvorištu pokušavaju uspostaviti alternativu američkom nuklearnom odvraćanju, ali pritom spremno i ne odveć uvjerljivo ističu da se ništa bitno nije promijenilo u savezništvu sa SAD-om.
Nema sumnje da se radi o velikoj promjeni u sigurnosnoj i obrambenoj politici, ovaj put više potaknutoj američkim ponašanjem u drugom Trumpovu mandatu, a ne toliko ruskom prijetnjom.
Ili kako je rekla Inger Støjberg, liderica konzervativno-populističkih Danskih demokrata: "Živimo u problematičnom svijetu, a NATO je postao porozan pod Trumpovim vodstvom. Odluka o strateškoj nuklearnoj suradnji s Francuskom je teška, ali ispravna."