Foto: Index, Twitter
Riječ je o stranci koja je osnovana 1841. godine te se zalagala za očuvanje feudalnoga društvenog uređenja, što tješnju političku i gospodarsku povezanost između Hrvatske i Ugarske i uvođenje mađarskoga jezika kao službenoga u Hrvatsku. Ostali su u hrvatskoj povijesti zapamćeni po pejorativnom nazivu “mađaroni” te su potpuni politički slom doživjeli na izborima 1871. godine.
Činilo se da su mađaroni odavno zauvijek nestali s hrvatske političke scene, no onda se na njoj pojavila Kolinda Grabar Kitarović koja već dvije i pol godine, otkako je tijesno izabrana za predsjednicu Hrvatske, provodi bizarnu verziju mađaronske politike apgrejdanu za 21. stoljeće.
Prvi izraz mađaronstva predsjednice Hrvatske manifestirao se tijekom njezina posjeta Budimpešti početkom listopadu 2015., kada se zakotrljala i velika izbjeglička kriza koja će obilježiti tu jesen. Kolinda Grabar Kitarović je od samog početka minirala humanu politiku prema izbjeglicama vlade Zorana Milanovića, primjerice kroz imenovanje notornog Andrije Hebranga kao svojeg povjerenika koji je onda došao na istočnu granicu RH i dao niz skandaloznih izjava. No Kolinda je tijekom posjeta Mađarskoj otišla još dalje; ona je tada kritizirala hrvatsku vladu i podržala poteze mađarske vlade na čelu s premijerom Viktorom Orbanom.
Usred izbjegličke krize Kolinda s Orbanom napala tadašnjeg premijera Milanovića
U pitanju je bilo nesvakidašnje kršenje standardnih pravila međunarodne diplomacije, tj. toga da visoki dužnosnici ne kritiziraju vladu svoje zemlje kada su na službenom putu u inozemstvu. Nezamislivo je da bi njemački ili austrijski predsjednici koji imaju slične ovlasti kao njihova hrvatska kolegica, otišli Orbanu na noge (ili bilo gdje na svijetu) i onda pljuvali po vladi svoje zemlje. Hrvatska predsjednica je tada prvi put odlučila javno zastupati interese druge zemlje na uštrb Hrvatske, pokazujući razumijevanje i opravdavajući Orbanovu antiizbjegličku politiku i podizanje ograde od bodljikave žive na granici s Hrvatskom.
“Na ovo ne treba gledati kao na neprijateljski čin prema Hrvatskoj ili bilo kome, nego kao na zaštitu schengenskih granica i primjenu schengenskih načela koje Hrvatska, kao država koja želi ući u Schengen, ne primjenjuje i prilično se loše pokazala u cijeloj ovoj krizi kad je riječ o kontroli prolaska ljudi”, kazala je tada predsjednica u Mađarskoj. Nevažno je slaže li se netko s procjenom Kolinde Grabar Kitarović ili ne, stvar je u tome da se vlastitu zemlju ne baca pod autobus kad si u posjetu inozemstvu ako si izabrana predsjednica. To što se Milanović i Kolinda Grabar Kitarović nisu podnosili dok su kohabitirali na pozicijama premijera i predsjednice ne može biti opravdanje za takav skandalozni ispad.
Kolindina mađaronska politika se u međuvremenu izrazila i kroz guranje Hrvatske u prijepornu Inicijativu tri mora koja nas povezuje s neliberalnim demokracijama Poljskom i Mađarskom nasuprot najmoćnijih članica Europske unije, kao što je Njemačka.
Iskustvo nas je naučilo da predsjednica RH uvijek može niže
Zanimljivo, hrvatska predsjednica je 2015. izjavila da s Orbanom neće previše pričati o temi Ina-MOL jer “nije u domeni mojih nadležnosti” te je “izrazila nadu da taj problem neće negativno obilježavati odnose Mađarske i Hrvatske”.
Dvije godine kasnije: Kolindin bliski politički saveznik Orban, s kojim je iz Mađarske pljuvala Milanovića, naređuje blokadu ulaska Hrvatske u OECD zbog MOL-a. Hrvatska predsjednica izjavljuje da je iznenađena, što otkriva da iz Budimpešte uopće nije upozorena da taj potez slijedi (toliko o tome koliko do nje drži Orban), ali i da njeno ulizivanje Mađarskoj nije donijelo nikakve koristi Hrvatskoj.
Naivan čovjek bi pomislio da je to najgore od mađaronske politike KGK, no iskustvo nas je naučilo da predsjednica uvijek može niže. Na to nije trebalo dugo čekati, s obzirom na to da je danas stigla u službeni posjet Budimpešti, prethodno najavivši da će s mađarskim vrhom ozbiljno razgovarati o njihovoj blokadi Hrvatske. Nakon što se sastala s Orbanom, hrvatska predsjednica je mrtva-hladna izjavila: "Mađarska ne ucjenjuje RH, nego štiti svoje interese!"
Hrvatska predsjednica ili Orbanova glasnogovornica?
Da je tu izjavu dao Orbanov inoministar, glasnogovornik ili tajnica, bilo bi to posve razumljivo i logično. No kada tu izjavu usred Budimpešte daje hrvatska predsjednica, to je jednostavno nevjerojatno. Neizbježno je zapitati se - tko onda štiti interese Hrvatske? Hrvatska predsjednica očito ne, jer ona odavno u kontekstu odnosa Hrvatske i Mađarske figurira kao svojevrsni mandžurijski kandidat, odnosno da prevedemo u lokalni kontekst, mađaronska kandidatkinja. S takvom hrvatskom predsjednicom Mađarska se doista ne treba brinuti oko zaštite svojih interesa, Kolinda na tome marljivo radi, opet iz inozemstva podrivajući poziciju vlade vlastite Republike u korist države s kojom je Hrvatska u sporu.
Ako se tome pridoda činjenica da se predsjednica sastajala i s tadašnjim srbijanskim premijerom Aleksandrom Vučićem i potpisivala s njim nekakve čudne sporazume, a sve mimo hrvatske vlade i Ministarstva vanjskih poslova (kako je decidirano u medijima otkrio tadašnji inoministar Miro Kovač), jasno je da od soliranja KGK u vanjskoj politici koristi imaju druge zemlje, ali ne i Hrvatska.
Uobičajenim diskurs domaće ekstremističke desnice to bi se nazvalo veleizdajom i ponašanjem nekoga tko mrzi sve hrvatsko. Racionalna analiza nema potrebe ići u takve nacionalističke ispade, ali je teško ne zapitati se hoće li hrvatska predsjednica nastaviti do kraja mandata sa svojom mađaronskom politikom ili će je netko konačno upozoriti da ne mora izigravati Orbanovu pudlicu.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala