Foto: FAH, Index
MARKO RAKAR, savjetnik koji se bavi informatičkom tehnologijom i istraživačkom analitikom analizirao je jučer predstavljen Nacionalni program reformi Vlade koji sadrži 61 reformu.
"Pročitao sam nacionalni program reformi kojeg možete pronaći na www stranicama Vlade i evo nekoliko natuknica i meni zanimljivih detalja:
Tko revidira revizore?
- Jedan od prvih prijedloga je jačanje Državnog ureda za reviziju, i to je do neke mjere OK jer revizija mora postojati. Problem koji imam s time je to što sam imao prilike čitati niz revizijskih nalaza (i od interne revizije državnih tijela, ali i ove od Državne revizije) i nažalost tu ima jako puno problema, jer s jedne strane oni uopće nisu identificirali problematične točke gdje je nestao neki novac (neovisno o tome je li ukraden ili jednostavno bačen kroz prozor), a s druge strane naišao sam na cijeli niz mišljenja revizije koje se direktno upliću u poslovne odluke tijela koje se nadzire i još da su to bili inteligentni prijedlozi ne bih riječ rekao, ali često je situacija bila upravo suprotna i mišljenje/naputak je bio u direktnoj koliziji s dobrom praksom, odlukom tijela ali i zdravim razumom. Ne vidim ništa opasnije nego da netko bude sankcioniran zato jer je Državni ured za reviziju dao nerazumni naputak – Državna revizija bi postala neka vrst inkvizicije pod plaštem neovisnosti. Tko revidira revizore?
Nemojmo također zaboraviti da su najveće pljačke u ovoj državi (primjerice gradnja autocesta, farbanja tunela, gradnja nepostojećih nadvožnjaka ili nepotrebnih tunela) izvedene 100% po zakonu, sukladno javnoj nabavi i svim silnim procedurama koje postoje i uz pozitivno mišljenje Državne revizije.
Ako u starosti budete ovisili o mirovini onda bolju starost vjerojatno niste ni zaslužili
- Na stranici 14 dokumenta imate poprilično dobar presjek mirovina i stanja mirovinskog sustava (osobito gledajte prosječnu dob odlaska u mirovinu i broj godina i mjeseci staža). Da, prošla Vlada je dosta toga usporila ili zaustavila, ali dobna struktura novih umirovljenika je sve nepovoljnija za mirovinski sustav. Predlažem da o mirovini razmišljate na isti način kao i ja – ako u starosti budete ovisili o mirovini onda bolju starost vjerojatno niste ni zaslužili.
- Kada smo već kod mirovina, totalno sam za to da se rok odlaska u mirovinu pomakne prema naprijed iz jednostavnog razloga što je meni svejedno (oba roka bi me zakvačila i za mene je ta odluka neutralna), a s druge strane zato što smatram da smo sami sebe doveli do ovakve situacije i bio bi red da ova generacija koja je za to kriva barem dijelom ispašta za svoje odluke. Najlakše je pomaknuti rok i neka djeca to otplaćuju dok ćemo mi sebi osigurati koliko toliko povoljne mirovine.
- Ako se sjećate, program HZZO-a s početkom liječenja jako bolesnih u 72 sata je u prvim danima ove Vlade ukinut kao nepotreban, no eto u Nacionalnom programu reformi je istaknut kao dobar primjer. Baš čudno!
- Negdje tamo u podacima o HZZO-u imate i stope bolovanja koje su negdje oko 3,28% i to je korektni postotak i u okviru nekih normalnih očekivanja. Ono što bi bilo zanimljivo je razlikovati stopu bolovanja u privatnom vs. javnom sektoru, sigurno bi razlika bila velika (i ne, sigurno nije sve zato jer kod privatnika ne možete na bolovanje). U literaturi o poslovnom upravljanju uobičajene stope bolovanja su između 3 i 4%, dok se sve iznad toga smatra pretjeranim i najvjerojatnije ima korijene u nekom mobbingu ili sličnom ugnjetavanju djelatnika.
- U socijalnim mjerama napisano je kako pojedine socijalne mjere uključuju i provjeru imovinskog i dohodovnog cenzusa, neke samo dohodovnog a neke ništa od toga. Ono što vam tamo ne piše je da je sustav provjere toga jako, jako, jako loš (nešto malo iznad kategorije “nepostojeći”) i samo na tome se mnogi provuku uz malo asistencije lokalnih referenata, žmirenja na jedno ili oba oka ili jednostavno na ignoriranju dokumentacije i zdravorazumske prakse.
Jedino mi, porezni obveznici i neuki građani nismo u stanju raspoznati koliko nam je birokracija dobra i u biti predobra za nas
- Dok ovo čitate (29. travnja 2016.) u tijeku su sastanci u Vladi sa sindikatima državnih i javnih službi, oni žele povećati plaće za 6% (što je otprilike 1.8 milijardi kuna), no u dokumentu reformi na dnu stranice 30 piše da će se smanjiti masa plaća za oko 600mil kuna i to kroz odlaske u mirovinu i smanjenje dodatka na staž, tog starog relikta socijalizma (što je u biti rentna pozicija jer što si duže tamo iz nekog razloga više vrijediš i to nema ama baš nikakve veze s tvojim učinkom). Istina, piše da će se većina toga usmjeriti na nagrađivanje ovih koji doista rade i stvaraju rezultate. Nažalost država nikada nije bila osobito dobra u nagrađivanju bilo koga, već godinama imate obvezu godišnjeg ocjenjivanja službenika i ako promatrate rezultate tih ocjenjivanja, umjesto gausove krivulje i karakterističnog zvona naš grafikoni izgledaju kao geometrijska progresija a uspjesi naše birokracije (barem gledano kroz ocjene) su gotovo napustili tablicu koliko su dobri, jedino mi, porezni obveznici i neuki građani nismo u stanju raspoznati koliko nam je birokracija dobra i u biti predobra za nas.
- Govori se dosta i o objedinjavanju usluga nabave u novim kategorijama, što bi imalo smisla u normalnim uvjetima i suvisloj tržišnoj ekonomiji u kojoj 60% svih tokova uvjetuje država; ali u malenoj državi poput naše događa se da velike javne nabave i prateći financijski uvjeti koje dobavljač mora zadovoljiti dovedu do toga da se cijeli postupak nabave suzi na svega nekoliko potencijalnih dobavljača. Ti dobavljači čim izađe natječaj odu na neku zajedničku janjetinu i dogovore podjelu kolača po premijskoj cijeni. Ima cijeli niz primjera vrlo konkretnih natječaja i milijuna kuna koji su otišli na kupovinu pojedinih “objedinjenih” artikala a koji su u objedinjenoj nabavi bili i 30-50% skuplji nego u maloprodaji, a nema boljeg primjera nego da da se sjetite afere internet pristupa mobilnim telefonima od prije par godina.
Uočite također da objedinjena nabava podrazumijeva da su ljudi koji provode objedinjenu nabavu u stvari osposobljeni da nešto kupuju, a to znači da razumiju tehničke karakteristike, da su u stanju prepoznati namještenu tehničku specifikaciju, da znaju kada nabava ima smisla biti objedinjena a kada ju je radi boljih efekata potrebno razlomiti. Također, uočite i da objedinjena nabava često radi direktno protiv malih i srednjih trgovačkih društava koja jedina mogu biti okosnica razvoja i zapošljavanja.
Porez na nekretnine
- Od poreznih novina ističe se porez na nekretnine koji je očekivan i u svojoj biti neizbježan i totalno sam za to da se uvede što je prije moguće. Spomenuo bih da bi trebalo razmišljati i o jednoj skroz novoj i za nas nepoznatoj kategoriji a to je definiranje stambene/obiteljske/uzdržavateljske zajednice kao jedinstvene porezne cjeline kako bi se izbjeglo da jedna osoba u obitelji bude nezaposlena i dobije socijalnu pomoć, dok se drugoj zaposlenoj koja ovu prvu izdržava naplaćuje porez kao da da živi sama i bez troška. Mnoge države imaju tako riješeno oporezivanje dohotka i takvo promatranje bi imalo značajnog utjecaja ne samo na porez na dohodak nego i na socijalne subvencije. Ako razmišljamo o pronatalitetnoj politici i ako želimo stimulirati razvoj obitelji, ne bi li bilo logično i da nam obitelj bude jedinstvena porezna cjelina?
- Kada smo već kod nekretnina, napomenuo bih i da bi bilo dobro na neki rok privremeno ili možda čak trajno ukinuti ili drastično smanjiti porez na promet nekretnina kako bi se riješilo nagomilano pitanje izvan knjižnog vlasništva. Mnogi ne prebacuju vlasništvo nekretnina jer svaka transakcija uključuje i 5% vrijednosti koja je možda tamo a možda je i nema. Puno bi se sredilo samo kada bi se to moglo provesti (razmišljajte o zemljišnim česticama s desecima idealnih vlasnika, imovini na obali, oranicama i sličnome), no da se u tome uspije treba malo stimulacije a gdje ćeš bolje nego da i ovdje napravimo happy hour (ili happy petoljetku).
Nesređeno zemljišno stanje je kočnica razvoju i svi je identificiraju kao problem, pitanje je zašto ne radimo nešto na tome da to riješimo?
- U poglavlju koje se odnosi na porez na dobit, predviđa se trajno rješenje za izvan sudske nagodbe kod nenaplativih potraživanja za banke i financijske institucije što je ok, no za pravne osobe se predviđa happy hour koji će po svemu sudeći biti limitiran na 2017. godinu.
Mislim da bi općenito trebalo liberalizirati postupak otpisa nenaplativih potraživanja jer su trenutna ograničenja takva da tvrtke jednostavno nemaju nikakav interes otpisivati potraživanja za koja znaju da su nenaplativa i sumnjičim da se u bilancama nalazi ogromna količina nenaplativih potraživanja što odaje dojam s jedne strane da postoji neka imovina koje nema i daje sliku da je stanje bolje nego što je. Otpisivanje nenaplativog potraživanja u našoj zemlji je gotovo nemoguća misija i trošak otpisa nerijetko prelazi olakšicu koju bi tim otpisom uopće postigli tako da se nikome ne žuri otpisivati, a da i ne govorimo da se pojedine kategorija potraživanja uopće ne mogu otpisati bez sudskog epiloga. Država smatra da poduzetnici nisu u stanju brinuti o vlastitom interesu pa je stoga to područje preregulirano do mjere da kreira ogromne količine sudskih sporova za koje je ishod poznat i prije nego što je počeo. Socijalistički mentalitet, nema drugog objašnjenja.
- Dosta naglaska se stavlja i na trošenje EU sredstava. Upozorio bih da je to malo pogrešan kriterij, jer u pokušaju da se potroši što više EU sredstava kupuje se sve i svašta vrlo često bitno iznad realnih potreba institucije koja kupuje i potom ta EU novcem kupljena imovina kreira troškove održavanja koji su značajno veći od stvarno potrebnih i možda kratkoročno. zvučimo super jer smo povukli puno EU para (uzeli smo onim Briselskim uhljebima), ali dugoročno gubimo jer smo kupovali neracionalno.
- U poglavlju o tržištu usluga spominju se odvjetnici, auto škole ali malo tko spominje javne bilježnike. Tu ekipu treba svesti na pravu mjeru jer sada za sve i svašta lupaju honorare što ne samo da košta nego oduzima ogromne količine vremena. Javni bilježnička komora je institucija koja je propisala ovjere i solemnizacije svega i svačega. Javni bilježnici redovito bilježe stope dobiti između 20 i 30% (čime pokazuju rezultate bolje od banaka, telekoma ili farmaceuta a vjerojatno i ponekog dilera drogom) i taj administrativni monopol bi trebalo svesti na pravu mjeru.
Ambiciozni dokument kojeg je pisala birokracija
Ovo su samo neke natuknice, dokument ima preko 120 stranica i doista treba vremena da se pročita.
Onako na prvu, moje je mišljenje da je riječ o ambicioznom dokumentu kojeg je očito pisala birokracija (pa je samim time dosta ublažen i problematičan). Mnoge mjere će rezultate donositi tek u godinama koje dolaze, a poznajući administraciju kojoj je daleko bitniji proces od cilja sve skupa će se razvući na puno duži rok nego što je navedeno u dokumentu. Mimo toga, unutra mi nedostaju vatrogasne mjere koje bi se mogle brzo implementirati (pa čak i pod rizikom kratkoročnog kaosa u sustavu) ali koje bi rasteretile gospodarstvo ili barem dale prostor gospodarstvu da se počne reorijentirati (u ovom sustavu kako je predložen, gospodarstvo mora prvo pričekati da se država posloži a tek onda može krenuti u svoje “reforme”). To mi se čini kao gubitak vremena, osobito stoga što imamo povijesno iskustvo velikih i sveobuhvatnih strategija koje je kasnije redovito za doručak pojela dnevna taktika.
Volio bih da unutra ima više solidnog materijala za kojeg se možemo zakvačiti odmah danas, no toga jednostavno nema. Šteta.
Nacionalni program reformi by Index.hr