MJESECIMA se pisalo o tome, izabrani mediji su nas uvjeravali da je Zoran Milanović sazrio i da se promijenio, donosile su se anonimne izjave ljudi “bliskih Zoranu Milanoviću”, analitičari su pretresali njegovu moguću kandidaturu, novinari su gatali njegovu taktiku za predsjedničke izbore, vodeći SDP-ovci i ostali prvaci parlamentarne opozicije su se izjašnjavali i postavljali uvjete, a on je šutio. Sve do jučer, kada je bivši predsjednik SDP-a i bivši premijer RH Zoran Milanović objavio svoju kandidaturu za predsjedničke izbore.
Učinio je to na 30. obljetnicu osnivanja HDZ-a, par sati prije njihove svečane akademije u Lisinskom i tako im sigurno uzeo dio medijskog prostora, no istovremeno im isporučio i najljepši poklon za 30. rođendan. Kako je to rekao predsjednik HDZ-ova saborskog kluba Branko Bačić koji inače nije poznat po svojoj elokvenciji, Milanović je njihova stara mušterija. Njegova najava kandidature u Novinarskom domu je dokazalo baš to. Taj najavljivani novi i zreliji Milanović se nije pojavio, došao je baš onaj Milanović kojega predobro poznajemo.
Još jedan govor iz glave
Svoju predsjedničku kandidaturu najavio je kratkim govorom iz glave, i dalje uvjeren kako nema ničeg pametnijeg na svijetu od onoga što mu u tom trenutku padne na pamet. Hrvatska politička scena je inače zastrašujuće siromašna kada je riječ o dobrim govornicima, a pamtljivih govora ima još manje, iako su retorika i govori jedan od ključnih alata političkog rada. Objava predsjedničke kandidature savršena je prilika za održati jedan promišljen, dobro strukturiran govor, ponuditi jasnu dijagnozu stanja nacije i objasniti zašto sebe nudite kao onoga koji će to popraviti te predstaviti politički pravac u kojem kao predsjednik Republike želite usmjeriti zemlju, ali Milanoviću se jednostavno nije dalo takav govor napisati ili ga naručiti od nekoga. Mogao je jučer donijeti novu kvalitetu u ionako jadnu hrvatsku politiku, a donio je staroga sebe.
Milanović se uvijek hvalio time što govori iz glave, ne shvaćajući da vrhunski orator može i to, ali i kroz duži period i s pripremljenim govorom držati pažnju publike. Pomalo je blasfemično uspoređivati, ali i Barack Obama je bez problema iz glave držao mnogo bolje govore od Zorana Milanovića, no zapamćen je kao veliki govornik zato što je znao briljantno izvesti i napisane govore, jer je znao inspirirati njima, jer je umio biti i mrtav ozbiljan kad treba, ali i duhovit.
Kandidat politički i retorički na razini dosjetke
Milanović je uvijek bio previše lijen da bi se toliko potrudio, a i previše politički kratkovidan - ili je pak riječ o podsvjesnoj osudi vlastitih sposobnosti? - da bi ikad nekim velikim govorom pokušao inaugurirati neku važnu politiku, pridobiti ljude na svoju stranu itd. Takav je bio u jučer u Novinarskom domu, kandidat retorički i politički na razini dosjetke. Koja je najpametnije zvučala onome tko ju izgovara.
Stoga nema smisla pretjerano analizirati što je Milanović jučer rekao jer nije rekao ništa vrijedno dublje analize. Odbio je etiketu kandidata ljevice, ispalio floskulu o tome da su to političke podjele iz 20. stoljeća te se proglasio kandidatom za progresivnu i modernu Hrvatsku, ali nije nimalo detaljnije objasnio što to konkretno znači.
Zapetljavao se u irelevantne digresije, ispravljao novinare oko toga jesu li točno naveli ovu ili onu godinu i sam sebi skakao u usta. U jednom trenutku nije htio odgovarati na pitanja o svom karakteru - slogan mu je, podsjećamo, “Predsjednik s karakterom” - dodajući da ne voli pričati o sebi, da bi već u sljedećem trenutku naglasio kako skoro pa cijelu kampanju temelji na svojoj osobnosti, onome o čemu, je li, ne želi govoriti.
Kolinda nije nepobjediva, ali je upitno može li je Milanović pobijediti
Nije se htio izjasniti ni o svojim protukandidatima, rekao je da ne bi o sebi, a nekakve nove političke ideje i pravce nije ponudio. O čemu će uopće Zoran Milanović onda govoriti u predizbornoj kampanji? U javnim istupima će najavljivati vremensku prognozu prošaranu latinskim sentencama?
Cilj Zorana Milanovića na ovim predsjedničkim izborima je pobijediti aktualnu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, političarku koja je hodajući stroj za gafove i koja se Pantovčaka dokopala s 30 tisuća glasova prednosti u drugom krugu. Kolinda je daleko od nepobjedive, no Milanović u objavi svoje kandidature nije ponudio nikakav argument da bi je baš on mogao pobijediti. A to u osnovi ne bi trebalo biti teško.
Tko zna, možda se pred nama uskoro pojavi taj najavljivani novi Milanović, možda stari premijer odjednom zabljesne nekim novim sjajem. Čuda se događaju, ali jako rijetko i nikad u Hrvatskoj.
Ne bi bio prvi put da Milanović upre svu snagu u jedan cilj i ostvari suprotno od njega
HDZ-u i Kolindi Milanovićeva kandidatura je dobrodošla utoliko što bi oko Kolinde mogla u drugom krugu ujediniti glasove desničara, koji su možda razočarani u predsjednicu koja pola mandata misli da je ZDS stari hrvatski, a pola ustaški pozdrav, ali će u izboru nje i Milanovića svoje razočaranje sigurno zatomiti. Hrvatska desnica prvenstveno voli biti vlast, to je primarna “svetinja”, sve ostalo je tek šou.
Zbog svega toga i nije iznenađujuće što se Milanovićevo “Želim biti predsjednik” moglo čuti i kao “Sretan rođendan HDZ” jer iako se Milanović za predsjednika RH kandidira da bi pobijedio HDZ-ovu kandidatkinju, lako je moguće da će joj baš on osigurati reizbor. Ne bi bio prvi put da su namjere i ishodi djelovanja Zorana Milanovića u direktnoj koliziji, odnosno da je upro svu snagu da ostvari nešto e da bi na kraju ostvario baš suprotno od toga.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala