Bivši šef Uprave carina Mihalj Kertes osuđen je na tri godine zatvora, a bivši dužnosnici beogradske prometne policije Dragiša Dinić na dvije i Vidan Mijailović na godinu dana zatvora.
Atentat na Vuka Draškovića, tadašnjeg vođu najjače oporbene stranke u Srbiji, izveden je kamionom natovarenim pijeskom, a poginuli su Zvonko Osmajlić, Vučko Rakočević, Dragan Vušurović i Veselin Bošković, rođeni brat Danice Drašković, supruge Vuka Draškovića.
Upravo završeno suđenje provedeno je nakon što je Vrhovni sud Srbije ukinuo presudu istog suda iz godine 2003. kojom je Radomir Marković kao sudionik atentata bio osuđen na sedam godina zatvora, a Nenad Bujošević i Nenad Ilić, kao izravni počinitelji, na po 15 godina.
U ponovljenom postupku, proširenom optužnicom obuhvaćen je i bivši zapovjednik Jedinice za specijalne operacije srbijanskoga MUP-a Milorad Ulemek Legija, protiv kojega se na Specijalnom sudu za borbu protiv organiziranog kriminala u Beogradu vode još tri postupka. On je prvooptuženi za atentat na premijera Zorana Đinđića u ožujku 2003. godine, u postupku za ubojstvo Ivana Stambolića i za pokušaj atentata na Vuka Draškovića u Budvi godine 2000., te u postupku protiv kriminalnog "zemunskog klana", u kojem ga optužnica tereti za više ubojstava, otmica, te terorizam.
Iako je izmjenama Kaznenog zakona najviša predviđena kazna 40 godina zatvora, na počinitelje atentata na ibarskoj magistrali primijenjen je zakon koji je bio na snazi kad je počinjeno kažnjivo djelo. Nakon ukinuća smrtne kazne, koja je mogla biti zamijenjena 20-godišnjom zatvorskom kaznom, najveća zatvorska kazna mogla je biti 15 godina. U vrijeme kad je počinjeno djelo, naime, još nije donesena zakonska odredba prema kojoj je kao najveće kazna propisan zatvor od 40 godina.