"Iluzorno je tražiti logiku u ovom montiranom procesu koji po dubini tragičnih posljedica nadmašuje najpoznatije takve procese kao što su Dreyfusov i suđenje Dimitrovu za paljenje Reichstaga", kazao je Milošević.
Francuski Židov Dreyfus osuđen je 1895. pod lažnim optužbama za vojnu špijunažu, a Dimitrova, glavnog tajnika Internacionale, osudio je 1933. nacistički sud u Leipzigu. Obojica su kasnije rehabilitirana.
Milošević je uvodnu riječ iskoristio da diskvalificira ICTY, optužbe je nazivao "drskima", a krivnju za rat i zločine je bombastičnim protuoptužbama prebacivao na žrtve agresije i Zapad.
"Povijest će vašu ad-hoc pravdu koristiti za ilustraciju nakaznih pojava na razmeđi 20. i 21. stoljeća", kazao je Milošević dodajući kako mu je "privilegija da ima istinu i pravdu na svojoj strani".
Nakon što se u utorak posvetio analizi globalne antisrpske zavjere, od Berlinskog kongresa 1878. do danas, s naglascima na vodeću ulogu Njemačke, Austro-Ugarske, Vatikana i SAD-a, Milošević se danas osvrnuo i na pojedine dijelove optužnice.
Rekavši da se hrvatski dio optužnice odnosi na etničko čišćenje Hrvata od sredine 1991. do kraja 1992. (na okupiranim područjima), ustvrdio je kako je bila "potrebna beskrajna drskost da se te stvari stave na papir, jer je to vrijeme najvećih zločina protiv Srba i egzodusa 150 tisuća Srba iz zapadne Slavonije".
Haški sud, po Miloševiću, ima dokaze o "ulozi tadašnjeg političkog vrha Hrvatske u etničkom čišćenju Srba", kao i stenograme o fabriciranju dokaza za akciju Bljesak te o ulozi američke administracije u operaciji Oluja.
Opširno je opisivao ulogu HDZ-a, Franje Tuđmana, Gojka Šuška i tzv. Norvalske skupine u odabiru, kako je rekao, "antisrpskog puta Hrvatske, otpuštanju Srba s posla, miniranju kuća i progona".
"Srbi su bili prisiljeni braniti goli opstanak. Nitko ne osporava postojanje zločina koji su posljedica kaosa, a ne udruženog zločinačkog pothvata, kako vi tvrdite u optužnici", rekao je.
Istaknuo je i svoju ulogu u prihvaćanju Vanceovog mirovnog plana u RH.
I kod optužnice za BiH Milošević se trudio objasniti ugroženost Srba od muslimanske opasnosti, govoreći o "Muslimanskoj ligi", Islamskoj deklaraciji Alije Izetbegovića, mudžahedinima, pomoći Irana, Saudijske Arabije i drugih islamskih zemalja.
Posebno je naglasio da je predsjednik SAD-a Bill Clinton odobrio isporuke iranskog oružja BiH, posredstvom lažnih humanitarnih organizacija Osame bin Ladena i drugih terorista.
"Srpski postupci su bili reakcija na postupke muslimanske i hrvatske strane na kršenje njihovih prava. Srpska strana nije željela rat već je sve činila da ga spriječi", rekao je optuženi.
Spominjući pokolj u Srebrenici, Milošević je optužbu za genocid nazvao "drskom", te stao u obranu glavnooptuženih za masakr Ratka Mladića i Radovana Karadžića, najtraženijih bjegunaca ICTY-a.
Rekao je kako ne vjeruje da je Mladić naredio takvu "prljavu i nečasnu stvar", te da zna za Karadžićevu zapovijed da se štite civili i poštuju Ženevske konvencije. Uz ocijenu da se radi o "lažnom mitu", najavio je svjedoke koji će ponuditi "drugu sliku Srebrenice".
Za Kosovo je ponovio optužbe na račun Clintonove administracije da je uz njezino znanje Osama bin Laden na sjeveru Albanije obučavao gerilce OVK-a, iako se to događalo nakon terorističkih napada al-Qaide na američka veleposlanstva u Keniji i Tanzaniji.
Milošević je osudio i praksu korištenja svjedoka pokajnika na Haškom sudu, tvrdeći da se radi o "proizvodnji lažnih svjedoka", i spomenuvši kao primjer Milana Babića i Miroslava Deronjića.
Za zapovjednu odgovornost je rekao da se po njoj može osuditi svaku osobu koja je bila na nekoj dužnosti, a koncept "zajedničkog zločinačkog pothvata" nazvao je sredstvom tužiteljstva za izbjegavanje tereta dokazivanja.