SANKCIJE su tek počele nagrizati gospodarstvo Rusije, a ona je počela s uvođenjem protumjera kojima pokušava ograničiti njihov utjecaj. Procjenjuje se da će ove godine BDP Rusije pasti za 7 do 15 posto, što će itekako osjetiti njeni građani.
Jedino što spašava Rusiju su velike rezerve nafte, plina i ruda, o čijem izvozu je uvelike ovisna EU. Putin je najavio da će za izvoz tih sirovina prihvaćati samo plaćanje u rubljima, ruskoj nacionalnoj valuti, čime se pokušava stabilizirati pad tečaja.
Kako se rat u Ukrajini u javnosti komentira iz dana u dan, tako se komentira i ekonomski rat između Rusije na jednoj strani te SAD-a, EU, Japana, Austrije i drugih zemalja na drugoj. Jedan od argumenata u raspravi je da sankcije neće toliko naštetiti gospodarstvu Rusije zbog toga što je ona u većini toga samodostatna tj. može sama proizvoditi većinu stvari.
Rusija zadnjih nekoliko godina sve manje uvozi
Ako je suditi po uvozu u Rusiju od 2014., kada je okupirala Krim, u tome bi moglo biti istine. Prema podacima s Opservatorija Ekonomske Kompleksnosti (OEC), Rusija je u 2019. uvozila manje proizvoda iz skoro svake zemlje na svijetu. Po pitanju najvećih tržišta s kojih se uvozilo u Rusiju, izvoz je u periodu od 2014. do 2019. pao za 7.5 do 22.7 posto.
Najmanje je pao uvoz iz Kine, za 7.5 posto. Od 10 do 20 posto je pao uvoz iz Bjelorusije, Nizozemske, Poljske i Kazahstana. Za 20 do 30 posto je pao uvoz iz Njemačke, Italije, Francuske, Južne Koreje, Japana i Španjolske. Uvoz iz SAD-a je pao za više od trećinu (36.1 posto), a Ukrajine za gotovo dvije trećine (69.2 posto).
Putin je zapovjedio da se Rusiji plin i nafta plaćaju u rubljima. Zašto?
Najveći pad uvoza se dogodio 2015, nakon čega se polako oporavljao. Stoga uzimanje referentne godine 2020. umjesto 2019. ne mijenja činjenicu da Rusija puno manje uvozi nego 2014. Na prvu bi se moglo pomisliti kako to znači da se Rusija orijentirala na vlastitu proizvodnju i smanjila uvoz. Ali ako se pogleda šira slika, tj. podaci o samoj proizvodnji u Rusiji, bez vađenja sirovina (nafta, plin itd.) i građevinarska, istina je bitno drugačija.
Od aneksije Krima je ukupna proizvodnja u Rusiji pala
Ukupna proizvodnja u Rusiji, što se odnosi na svu industriju bez nafte, plina, rudarstva i građevinarstva, je 2014. iznosila 233.43 milijarde dolara, a u 2019., zadnjoj godini prije pandemije covida-19, 219.22 milijarde dolara. Podaci su preuzeti od Svjetske banke.
Najveći pad se dogodio 2015. i 2016., nakon aneksije Krima. Od tada se polako oporavlja i da nije bilo pandemije, možda bi 2021. dosegao istu razinu kao 2014. Ali to bi svejedno bilo sedam godina u kojima ukupna proizvodnja nije rasla.
Udio proizvodnje u BDP-u Rusije je 13 posto. To ne znači nužno da se radi o siromašnoj zemlji jer mnoge bogate države imaju i manji udio proizvodnje u BDP-u, ali definitivno se radi o zemlji koja se ne oslanja na proizvodnju.
To nije problem ako postoji neki drugi izvor rasta BDP-a, a to je za Rusiju izvoz sirovina. Cijena nafte je usko povezana s kretanjem BDP-a Rusije; ako cijena raste, onda raste i ruski BDP. To samo znači da se Rusija za svoj ekonomski rast ne oslanja primarno na proizvodnju.
Rusija se gospodarski raspada. Može li je spasiti Kina?
Hrvatska ima udio proizvodnje u BDP-u od 12 posto, no Hrvatska se i ne oslanja primarno na proizvodnju za gospodarski rast jer ima velike prihode od turizma. Srbija je primjerice u težoj poziciji jer se ne može osloniti na turizam, a udio proizvodnje u BDP-u je tek 13 posto.
SAD primjerice ima samo 11 posto udjela proizvodnje u BDP-u, ali ima dosta širok spektar drugih izvora rasta ekonomije. Najveći je svjetski proizvođač nafte, jedan od najvećih proizvođača plina, financijski sektor je najrazvijeniji u svijetu.
Udio proizvodnje u državama koje se stvarno oslanjaju na proizvodnju je bitno veći; u Njemačkoj 19 posto, Japanu 20 posto i Kini 26 posto. Kineski udio proizvodnje u BDP-u drastično pada kako se zemlja razvija, a još 2014. je bio iznad 30 posto.
Rusija jako malo proizvodi
Gledajući ukupnu proizvodnju po zemljama, Rusija nije nikakav proizvodni ekonomski div, a kamoli samodostatna u proizvodnji. S proizvodnom od oko 200 milijardi dolara godišnje je tek nešto bolja od Meksika, ali u Meksiku živi otprilike 15 milijuna manje ljudi pa je proizvodna intenzivnost vjerojatno i slabija u Rusiji.
S obzirom na to koliko je negativno aneksija Krima djelovala na ukupnu proizvodnju u Rusiji, ma kako rat u Ukrajini završio, Rusija može biti i više nego zadovoljna ako do 2025. ne bude imala manju ukupnu proizvodnju od Turske, države s oko 60 milijuna stanovnika manje.
Usporedimo li podatke o uvozu Rusije od 2014. do 2019./2020. s podacima o ukupnoj proizvodnji u Rusiji za isto razdoblje, očito je da Rusija nije nadomjestila uvoz vlastitom proizvodnjom i obnovila vlastite industrijske kapacitete.
Uvoz iz praktički cijelog svijeta je pao, a pala je i domaća proizvodnja, što je očiti simbol ekonomske propasti. Rusija istodobno manje kupuje i manje proizvodi. Da se Rusija i prije pandemije gospodarski raspadala pokazuje i bruto domaći proizvod, BDP, koji je 2014. iznosio 2.29 bilijuna dolara, a 2019. tek 1.69 bilijuna dolara.
Zaključno, Rusija jednostavno nema dovoljno veliku ni dovoljno produktivno proizvodnju da vlastitom proizvodnjom nadoknadi uvoz. Ukupni uvoz proizvoda je 2019. bio oko 240 milijardi dolara, što je više od cjelokupne proizvodnje gospodarstva Rusije kroz godinu.
To znači da bi Rusija jako brzo trebala udvostručiti svoju proizvodnju da bi nadoknadila uvoz, i to pod pretpostavkom da ima tehnološke, znanstvene, kapitalne, logističke i druge kapacitete za proizvoditi sve što uvozi. Primjerice, 80 posto automobila dolazi iz Japana, Južne Koreje ili EU. Čak i da žele sami proizvoditi automobile, 80 posto dijelova za automobile dolazi iz zemalja koje su označiti kao "neprijateljske".
Rusija je u par dana uništila samu sebe
85 posto lijekova iz uvoza dolazi iz zemalja EU, 10 milijardi dolara godišnje, kao i 75 posto instrumenata iz "neprijateljskih država". Eventualno je u poljoprivredi samodostatna, iako ni tu u svim segmentima.
Za nadoknaditi uvoz iz EU i ostalih "neprijateljskih država" Rusija bi morala uložiti nadljudske napore, golema financijska sredstva i masovne obrazovne akcije, a za to bi i u najboljim uvjetima trebalo minimalno jedno desetljeće. Rusija možda ima sirovinske uvijete za to, ali pod znatno višom cijenom. Znanstvena kvaliteta je također prisutna, ali ne i znanstvena kvantiteta.
Danas nijedna država na svijetu ne može sve proizvoditi samostalno, makar bila najveća država na svijetu koja obiluje sirovinama.