Na kraju će nam ostati samo zastave

Foto: Index/Pixsell/Dalibor Urukalović

JEDAN sam od onih koji imaju kod kuće državnu zastavu. I u kabinetu držim državni grb. Simboli su to države u kojoj živim i u kojoj su živjeli moji preci. Simboli su to koji me podsjećaju da smo unatoč gotovo nemogućim okolnostima - opstali. Unatoč Mlecima, Turcima, Austrijancima, Mađarima, Englezima, Talijanima, Nijemcima, unatoč i zadnjoj velikosrpskoj agresiji.

Pričam ponekad i studentima o zastavi, što znači "pravo i dužnost vijanja hrvatske zastave" i zašto je upravo kod zastave navedeno da je to i pravo i dužnost hrvatskog plovila i hrvatskog zrakoplova.

No ovo što se čini u Zagrebu sa zastavama nema s time veze. Nema s ičim veze, osim sa shvaćanjem države i nacije na najprimitivniji mogući način – što više zastava, što više simbolike, to veći Hrvatina. A nije tako. Apsolutno nije tako.

Umjerenost korištenja simbola

Kao i kod svakog simbola, oko zastave postoje neka pravila. Prvi je umjerenost. Nije bez veze zašto se u vojsci zastava uvečer skida, a ujutro vraća na jarbol. Nije to samo kako bi dulje trajala. Stvar je u tome da vas podizanje zastave podsjeti da je ona tu, da ste i vi tu i da se borite, odnosno učite boriti se za zemlju koju ta zastava simbolizira.

Da je zastava na stupu u vojarni 24 sata, brzo bi postala dio "namještaja" na koji se i ne obraća pažnja, kao što nitko ne obraća pažnju na oznake za izlaz u slučaju nestanka struje. Ritual oko podizanja i spuštanja zastave je upravo izmišljen da ona ne bi bila nešto standardno i uobičajeno.

U modernim državama zastava pred zgradom znači da je u pitanju državna institucija, Amerikanci će je staviti ne samo pred državnu ustanovu, nego i pred državnu poštu. I to je simbol države. A kada se zastava zapetlja ili podere – netko je tu da je popravi.

Kada cijeli grad okitite zastavama za milijune kuna, kada kao u Zagrebu posložite 29.352 zastave Republike Hrvatske, EU-a i Grada Zagreba različitih dimenzija, a onda još planirate dizanje i spuštanje svih tih zastava koje se uglavnom stalno nalaze po prometnicama, za još pokoji milijun, što je to? Hrvatstvo sigurno nije, za to dokazati ne treba vam 10.000 zastava. Slavljenje velikih datuma? Lijepo, ali onda podignite zastave kada je državni praznik, a ne da se vijore, pa onda i izblijede i postanu krpe. Što je još gore – više nitko i ne primijeti kada je neki svečani dan!

Držanje svih tih tisuća zastava po rasvjetnim stupovima i tko zna gdje nije znak da ste veći Hrvat, nego da ste onaj koji svoje hrvatstvo dokazuje mahanjem zastavama, umjesto radom, razvojem, zapošljavanjem, rješavanjem prometnih problema, liječenjem ljudi, čišćenjem ulica ili bilo kojom drugom djelatnošću. Veći ste Hrvat danas (ako ćemo baš mjeriti!) ako u realnom sektoru zaposlite 10 ljudi, nego ako izvjesite 10.000 zastava i to o tuđem trošku.

Svatko može naručiti 10.000 zastava i dati ih postaviti, no hajdemo nešto drugo, hajdemo zagrebačko sveučilište učiniti jednim od prvih 100, a ne prvih 1000 u svijetu. A onda će biti dosta i 500 zastava da budemo glavni! Molim? Lakše je mahati zastavom? Znamo to.

Što će ostati?

Mladi odlaze. Ne žele nas ni migranti. Zastava, bilo koja, u svojoj je suštini komad krpe. Ono što je čini simbolom ispod kojega se i gine ako treba – su ljudi. Ono što zastavu čini jakom su ljudi iza i ispod nje, ne samo ruke koje je drže, nego i ruke koje su za nju borile i u ratu i koje se bore u miru, sada u svojim firmama i obrtima, na radnim mjestima. Simbol iza zastave su i radnici koji privređuju, i trgovci koji prodaju i oni koji grade i oni koji danas po Zadru ispumpavaju vodu. Ali simbol zastave je i privreda. I znanost.

Što je bogatija zemlja, što više privređuje, što su ljudi kao zajednica bogatiji, što zemlja više ima patenata, što ima bolje bolnice, pa i više novca kako bi imala primjerenu obrambenu snagu – to je zastava te zemlje jača. To se među drugim zastava više ističe. To joj daje vrijednost, ne svila, nego ljudi i njihova postignuća u gospodarstvu.

U ovakvoj državi zastava je tek malo više od komada krpe


Gdje su ljudi bezvoljni i depresivni, gdje ne vide budućnost, gdje se odlazi, gdje tvornice pokriva ambrozija umjesto proizvodi visoke tehnologije, a znanstvenici nemaju resursa za rad – ta država je beznačajna i njena zastava je malo više nego komad krpe.

Hoće li ovih 29.352 zastave u Zagrebu Hrvatsku učiniti jakom? Hoće li pomoći našoj privredi ili našim studentima? Hoće li netko, osim ovih što postavljaju zastave, naći posao? Hoće li Sveučilište u Zagrebu učiniti bitnim? Ili je to samo Potemkinovo selo jer je sve drugo propalo?

Jedna jedina zastava države u kojoj se prosperira, Njemačke, Kanade, Irske, zemlje koja napreduje, gdje mladi imaju budućnost – znači više nego 29.352 zastave u ovakvoj Hrvatskoj. Koja je svrha ovakvog mahanja? Domoljublje? Ne budite naivni. Hrpa zastava samo prikriva potpunu nesposobnost hrvatske politike da se ova zemlja učini boljom.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Pročitajte više