NASA slavi Splićanku: Našla je satelit izgubljen u svemiru

Foto: ESA/YouTube

NASA je prije par dana objavila tekst u kojem je nahvalila splitsku znanstvenicu Marinu Brozović zbog njezina doprinosa otkrivanju letjelice za koju se duže vrijeme smatralo da je nestala u dalekom svemiru.

Njezino ime u posljednjih je nekoliko godina više puta bilo spominjano u domaćim i svjetskim medijima. Prošle godine online magazin Wired objavio je priču o njezinom radu na zaštiti Zemlje od udara asteroida. Tom prilikom Brozović je objasnila zašto je važno pratiti kretanja asteroida koji prolaze blizu Zemlje te da ih je do dana otkriveno preko 95 posto.

Otkrivanje rashodovanih letjelica i svemirskog smeća u Zemljinoj orbiti može biti velik tehnološki izazov. No pronalaženje istih u orbiti Mjeseca još je značajno teže, piše NASA na svojim stranicama. Optički teleskopi ne mogu tražiti malene objekte na blještavo svijetloj pozadini mjesečeva tla, osobito ako su mali. Međutim, znanstvenici NASA-inog Jet Propulsion Laboratorija u Kaliforniji razvili su metode promatranja uz pomoć radiovalova koje Mjesečev sjaj ne može zaslijepiti.  Metoda bi mogla biti korisna u budućim misijama na Zemljin prirodni satelit.

Posebno zahtjevno otkriće

"Uz pomoć radara smještenog na Zemlji identificirali smo NASA-in Lunar Reconnaissance Orbiter [LRO] te Chandrayaan-1 Indijske svemirske agencije", rekla je Brozović, voditeljica NASA-inog programa.

Otkriće satelita Chandrayaan-1 bilo je posebno zahtjevno jer su kontrolori misije posljednji put s njome bili u kontaktu 2009. te jer je njezina visina samo 1,5 metara.

U potrazi za sondom Chandrayaan-1 korištena je 70-metarska antena Goldstone Deep Space Communications Complex u Kaliforniji. Ona je prema Mjesecu poslala moćnu zraku mikrovalova koja se odbila od satelita udaljenog oko 380.000 km i završila u 100-metarskoj promatračnici Green Bank Telescope u Zapadnoj Virginiji.

Znanstvenici su znali da Chandrayaan-1 na svojoj putanji prelazi preko Mjesečevih polova. Međutim, na Mjesecu postoje područja čija su gravitacijska djelovanja vrlo različita. Ona mogu značajno promijeniti putanje satelita ili čak uzrokovati njihov pad. Chandrayaan-1  se u biti smatrao izgubljenim. No Brozović i njezini suradnici odlučili u srpnju 2016. usmjeriti teleskop prema području oko 160 km iznad Mjesečeva sjevernog pola. Tu su čekali u zasjedi znajući da bi sonda trebala proći svaka dva sata i osam minuta koliko joj treba za jedan obilazak. Konačno su uspjeli - zabilježili su signal koji je po periodu trajanja i snazi odgovarao letjelici Chandrayaan-1 (Slika dolje). Ipak, pokazalo se da je ciklus njezina okretanja trebalo pomaknuti za punih 180 stupnjeva, odnosno za pola kruga.