Ne želite da vam djeca kleče? Evo zašto religija mora van iz škola

Foto: OŠ Tituš Brezovački

U ZAGREBAČKOJ Osnovnoj školi Tituša Brezovačkog prošlog tjedna organizirano je obilježavanje Dana kruha. Učenici te škole, bez obzira na to idu li na vjeronauk ili ne, bili su prisiljeni sudjelovati u blagoslovu kruha. 

Tu je bio i katolički svećenik, koji je blagoslovio kruh dok su učenici molili. Na fotografiji objavljenoj na službenoj stranici te škole, vidi se kako su neka djeca za vrijeme molitve klečala.

>> Zagrebačke učenike koji ne idu na vjeronauk prisilili na vjerski ritual

Vjerski ritual u javnoj ustanovi sekularne države

Prvo, Dan kruha je dan zahvalnosti za plodove zemlje. Povezan je sa Svjetskim danom hrane, a sve kako bi se podigla svijest o važnosti zdrave prehrane, ekološke proizvodnje i očuvanja biološke raznolikosti.

Drugo, školska djeca, bez obzira na to jesu li vjernici ili ne, bila su prisiljena sudjelovati u vjerskom ritualu u javnoj školi jedne navodno sekularne države. 

Nitko nije obavijestio roditelje da će na Dane kruha dovesti svećenika. Dapače, jedna djevojčica je ispričala kako su je druga djeca plašila i kritizirala jer nije molila s njima.

I to nije jedini slučaj. Indexu su se javili roditelji djece koja pohađaju druge škole u Zagrebu.

 

Pitanje vjeronauka i religije u javnoj školi

Ovakvo guranje religije u sekularne ustanove usko je povezano s uvijek aktualnim pitanjem vjeronauka u javnim školama.

Nadalje, vjeronauk i općenito miješanje religije u javne ustanove povlače niz drugih problema o kojima je Index već pisao. Ovo su neki od njih.

Djeca su diskriminirana zbog vjeronauka

Prema UNICEF-ovom istraživanju o stavovima djece i mladih iz 2009. godine, vjeronauk u školama je glavni razlog diskriminacije među učenicima.

"Djeca se najčešće osjećaju diskriminirana zbog loših odnosa s drugom djecom ili kada im se druga djeca rugaju i ne žele se s njima igrati. Između ponuđenih osjetljivih skupina djece (mladi koji žive u domu ili udomiteljskoj obitelji, mladi koji žive u jednoroditeljskim obiteljima itd.), djeca ocjenjuju da se najlošije ponašaju prema onoj djeci koja ne idu na vjeronauk", navodi se u tom istraživanju.

Vjeronauk je povlašten u odnosu na sve druge izborne predmete

U čl. 1 st. 4. Ugovora o katoličkom vjeronauku u javnim školama i vjerskom odgoju u javnim predškolskim ustanovama stoji: "Nastava katoličkog vjeronauka u javnim osnovnim i srednjim školama izvodi se pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava ostalih obveznih predmeta, napose s obzirom na položaj vjeronauka unutar rasporeda sati."

To vjeronauk stavlja u povlašten položaj unutar školskog rasporeda sati jer ostali izborni predmeti, kao što su informatika, dodatni strani jezik i slično, održavaju se izvan redovne nastave, i to u terminima koji se ponekad i preklapaju. U srednjim školama zbog postojanja prave alternative vjeronauku (etika), drastično opada broj mladih na katoličkom vjeronauku.

Vjeronauk je samo teoretski izborni predmet

Izborni predmet znači da postoji termin u rasporedu kad, primjerice, jedna grupa učenika ide na njemački, a druga na engleski, ili jedna na vjeronauk, a druga na etiku (kao što je u srednjim školama). Sama riječ "izborni" u sebi sadrži izbor. Djeca koja sjede po hodnicima dok su ostala djeca na vjeronauku to ne biraju niti to za njih rade njihovi roditelji. Na to su djeca prisiljena ako ne žele upisati vjeronauk i to se zove segregacija.

Djeca koja ne idu na vjeronauk u osnovnoj školi zakinuta su za jednu, budimo iskreni, sigurnu peticu, i to ih stavlja u neravnopravan položaj prilikom upisa u srednju školu u odnosu na njihove vršnjake koji su išli na vjeronauk te imaju peticu više u prosjeku ocjena. Ocjenjivanje vjeronauka tako vodi diskriminaciji po vjerskoj osnovi, koja je u Hrvatskoj zabranjena Ustavom.

Vjeronauk djecu uči činjenično netočnim idejama

Radi se o jedinom predmetu u našim javnim školama koji je, barem zasad, potpuno neutemeljen na znanstveno dostupnim činjenicama. Svi drugi predmeti u školi, i to bez iznimke, od glazbenog i likovnog, preko hrvatskog jezika i povijesti, do fizike, matematike i informatike, pa čak i tjelesnog odgoja, djecu uče o nečemu što je provjerljivo znanstvenom metodom i zdravom ljudskom skepsom.

Vjeronauk je jedini predmet u našem obveznom obrazovanju koji se temelji na jednom konkretnom setu religijskih uvjerenja koji djeca trebaju uzeti zdravo za gotovo, što je pljuska u lice bilo kakvom objektivnom školstvu. Ono malo gradiva u udžbenicima vjeronauka što se dotiče općeg života, etike ili opće kulture, ionako se dobiva na drugim predmetima, posebice kroz obveznu lektiru, nastavu psihologije, sociologije i filozofije, dok o svim svjetskim religijama uče na satovima povijesti i etike.

Udžbenici iz vjeronauka sadrže nehumane, diskriminacijske i činjenično netočne tvrdnje.

"Svjesni smo ipak činjenice da neki ljudi osjećaju privlačnost prema osobama istoga spola. Medicina i psihologija pronalaze različite uzroke, do kraja neistražene, takvom ljudskom stanju. Crkvena je predaja uvijek tvrdila da su 'čini homoseksualni u sebi neuredni'. Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru života. Ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kom slučaju ne mogu biti odobreni", stoji u udžbeniku iz vjeronauka pod nazivom S Kristom u život, u izdanju Kršćanske sadašnjosti.

Ovakve i gore stvari na vjeronauku u javnim školama djeca uče dulje od 20 godina. I svako tko tvrdi da ovakva crkvena učenja nemaju ama baš nikakve veze s brutalnim prizorima kamenovanja koje smo gledali na splitskoj Rivi prilikom prve Povorke ponosa, mora objasniti zbog čega su nasilje na Rivi opravdavali svećenici i teolozi i - zapravo - malo tko drugi osim marginalnih ekstremno desnih političkih opcija.

Podsjetimo, čovjek kojeg se u medijima nazivalo "uglednim teologom", pokojni Adalbert Rebić, tada je rekao da su sudionici povorke "dobili što su tražili", a dominikanac Jozo Čirko rekao je da nije vidio nasilje, nego "normalnu reakciju" te da bi i sam bacio pokoji kamen na Povorku ponosa da se nije bojao policije. 

Don Ivan Grubišić: Vjeronauk bi se trebao održavati u crkvama

Treba podsjetiti i na riječi pokojnog svećenika don Ivana Grubišića, koji je kazao: "Kad je riječ o vjeronauku, nisu samo novci u pitanju, nego i indoktrinacija mladih, stvar je u programima koji nisu u skladu s tendencijama u građanskom društvu. Djeca dolaze u raskorak s onim što ih čeka u životu u odnosu na ono što su učila na vjeronauku. Vjeronauk bi se trebao održavati u crkvenim prostorijama, a škole bi trebale biti autonomne i učiti učenike onome što govori znanost."
 

Pročitajte više