CHERIE Blair, Milan Bandić, Ratko Maček, Slobodan Ljubičić Kikaš, Josip Podbevšek, Tomislav Karamarko, nepoznati ljudi koji se motaju pred kućom, sumnjivi superbogati Rusi i Ruskinje, 50 milijuna eura, centri za socijalni rad, skrbnice i sudovi… Sve su to navodni akteri razvoda i borbe za skrbništvo između pjevačice Severine Kojić i bivšeg joj supruga Milana Popovića kojeg vole nazivati kraljem bakra.
Sve smo saznali pola sata nakon rođenja
Usred te, stvarne ili izmišljene, mreže nalazi se dječak Aleksandar rođen 20. veljače 2012. u 23 sata i 4 minute za kojeg smo manje od pola sata kasnije saznali da je težak 3200 grama i dugačak 520 milimetara. Od 23.04 sata iz veljače 2012. godine doznali smo svašta o ljubavi i ljubavnom krahu Severine i Milana. Vidjeli smo bjesomučnu borbu dvoje tvrdoglavih ljudi za skrbništvom i u lipu znali iznos alimentacije. Obaviješteni smo koliko koji od roditelja smije viđati dijete i koji pasoš ili putovnica je dječaku izdana. Pratili smo Aleksandrove prve dane u školi koji su brzo završili skandalom. Uživali smo ili zgražali se čekajući rasplet okršaja i potiho uživali što se i bogati i slavni kolju. Sve smo znali i oko svega smo imali stav, a zapravo nismo znali ništa.
Ne upoznaju se ljudi u šarenim časopisima
Nismo znali tepaju li otac i majka svome sinu Saša, Aco, Aca, mišu ili medvjediću; jesu li mu draže palačinke ili ekleri; je li ga noću strah čudovišta iz ormara ili su strašnija ona iz ormana; zna li zviždati s dva prsta u ustima; je li više plakao kada su gnuovi pregazili Mufasu ili kada je lovac ustrijelio Bambijevu mamu. Iako nam se može činiti da znamo sve o Severini, Milanu i njihovome sinu, zapravo nemamo pojma, ali to nas nije spriječilo da zauzmemo čvrsti i nepokolebljivi stav kod koga i koliko sati u mjesecu bi dijete trebalo spavati i tko je od njih dvoje bolji roditelj. Ljudi se ne upoznaju gledajući blještave stranice šarenih časopisa, o njima se tako ništa ne doznaje bez obzira na to što nam s ekrana mobitela, kompjutera ili televizora svakodnevno ulaze u domove i umove.
Tim Milan i ekipa Seve
Svrstavali smo se u tim Milan ili ekipu Seve, ovisno o sklonostima, spolu ili rodu, nacionalnom određenju, odgoju, zloći ili želji da se prikažemo bolji nego što jesmo. Jedni su tvrdili da bi hrvatski sudovi morali zaštititi hrvatsku državljanku Severinu, drugi su objašnjavali da su očevi jednako dobri roditelji, treći su precizno izračunali da se majkama ne dodjeljuje puno skrbništvo u samo 11 posto slučajeva pa su ovisno o strani koju podržavaju branili stav da je Severina sigurno nešto strašno napravila ili da je Milan morao potplatiti sutkinju, četvrti su vikali: "Daj dite materi!" kao što su urlali u slučaju dječaka Cesarea koji sada živi s ocem u Italiji, peti su ukazivali da pjevačica nikako ne može biti dobra majka jer sinu piše preko Instagrama, šesti su slavili Milanovu pobjedu kao uspjeh svih očeva, a sedmi su dijelili Severinine fotografije - na nekima sa sinom, na nekima bez njega, opet ovisno o timu za koji navijaju – i ukazivali da se na njima baš vidi kako ona jako voli svoga sina ili da je sigurno dječaku bolje s ocem nego s "takvom" materom.
Doznali više nego što bi smjeli
Razvlačili smo sedmogodišnjeg Aleksandra ponašajući se baš kao njegovi roditelji. Vukli smo ga za ruke, povlačili za noge, selili ga od jedne do druge zagrebačke vile za koju smo "znali" da mu je u njoj mjesto. Tek ponegdje i rijetko čuo bi se slabašni glasić da bi možda Aleksandru bilo bolje da nitko ne zna što se događa u parničenju njegovih roditelja. Uskoro će dječak rođen u 23.04 sata 20. veljače 2012. godine krenuti u školu, a tamo će ga dočekati vršnjaci koji ga bolje poznaju od svih zajapurenih komentatora po društvenim mrežama, ali koji su nažalost posljednjih dana o njemu doznali puno više nego što bi itko trebao znati.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala