Nizozemski ministar obrane Gijs Tuinman iznenadio je javnost tvrdnjom da je moguća softverska neovisnost borbenih zrakoplova F-35, sugerirajući da bi se taj avion doslovno moglo "hakirati" poput iPhonea, prenose nizozemski mediji pozivajući se na njegove izjave u jednom podcastu.
Na pitanje može li Europa modificirati F-35 bez odobrenja Sjedinjenih Država, Tuinman je odgovorio: "To nije poanta... Vidjet ćemo hoće li Amerikanci pokazati svoje pravo lice", rekao je Tuinman.
"Reći ću nešto što nikada ne bih smio reći, ali svejedno ću to učiniti. Baš kao i iPhone, i F-35 se može hakirati. Neću o tome reći ništa više", dodao je ministar.
Tuinman je u istom razgovoru naglasio da je F-35 uistinu zajednički proizvod više zemalja. "F-35 je doista zajednički proizvod. Britanci izrađuju Rolls-Royce motore, a i Amerikanci ih jednostavno trebaju", rekao je.
Ministar nije dodatno pojasnio što je točno mislio pod mogućnošću "hakiranja" zrakoplova, no njegove izjave dolaze u trenutku zahlađenja transatlantskih odnosa i pritiska Washingtona na europske zemlje da preuzmu veći dio tereta obrane i sigurnosti kontinenta.
Dosad je Izrael jedina država za koju je poznato da je uspješno ispregovarala pravo ugradnje vlastito razvijenog softvera u svoje F-35 zrakoplove, koji se i dalje smatraju najnaprednijima na tržištu.
F-35 Lightning II je višenamjenski borbeni avion pete generacije koji proizvodi američki Lockheed Martin i koji danas koristi više od deset zemalja, uključujući SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Italiju, Nizozemsku, Norvešku i Izrael.
Riječ je o letjelici razvijenoj za nadmoć u zraku, napade na kopnene ciljeve i prikupljanje obavještajnih podataka, s naglaskom na "nevidljivost" (stealth), umreženost i integraciju s drugim sustavima. Prema podacima američkog Ministarstva obrane i proizvođača, F-35 je zamišljen kao okosnica zapadnih zračnih snaga u narednim desetljećima.
Pitanje može li se F-35 "hakirati" ili softverski modificirati bez odobrenja SAD-a bitno je jer je avion u velikoj mjeri oslonjen na složene digitalne sustave, šifriranu komunikaciju i centralizirane nadogradnje softvera.
Kontrola nad kodom, nadogradnjama i pristupom osjetljivim sustavima izravno je povezana s operativnom neovisnošću država korisnica. Stručnjaci godinama upozoravaju da je kod modernih borbenih sustava kibernetička sigurnost jednako važna kao i fizička zaštita, jer potencijalna ranjivost softvera može imati strateške posljedice.