Novinari u ratu u Iraku: Sve veći broj poginulih

DVOTJEDNA iračka ratna zbivanja pokazala su u novom svjetlu profesiju ratnih izvjestitelja, koji u ovom ratu po prvi put sudjeluju rame uz rame s vojnicima na prvim linijama borbe, a broj poginulih novinara već se izjednačio s onim iz Zaljevskog rata 1991.

Pogibija pod nerazjašnjenim okolnostima jednog novinara pridruženog američkim snagama, koju su u petak objavili američki dužnosnici, nakon snimatelja BBC-a Iranca Kaveha Golestana, koji je ovog tjedna poginuo nagazivši na minu, povećala je broj novinara poginulih u akciji na četiri, dok se dvoje novinara vode kao nestali.

Prva novinarska žrtva u iračkom ratu bio je australski snimatelj Paul Moran, koji je stradao na sjeveru Iraka u gradu Kifri, u eksploziji automobila bombe koja se pripisuje islamskim ekstremistima. Novinar britanske tv postaje ITN-a Terry Lloyd

ubijen je nakon što se njegova tv ekipa, kako se pretpostavlja, našla izložena unakrsnoj razmjeni vatre kod Basre, na jugu zemlje. Dvoje članova ekipe vodi se nestalima, a njihove obitelji već tjedan dana bezuspješno nastoje dobiti informacije o incidentu, obrativši se čak i predsjedniku Georgeu Bushu.

Osim poginulih na terenu, sljedeća novinarska žrtva bio je novinar britanske tv Channel 4, Gaby Rado, koji je pronađen mrtav u svom iračkom hotelu, no čini se da njegova smrt nije povezana s borbama. U usporedbi s ovim žrtvama, tragična bilanca novinara stradalih u Zaljevskom ratu 1991. iznosi četiri poginula tijekom njegova šestotjednog trajanja.

Kako prenose svjetske agencije, preko 1000 novinara nalazi se trenutačno u Iraku. Od toga je oko 600 novinara "pridruženih" postrojbama koalicijskih snaga dobivši, po prvi put u povijesti ratnog izvještavanja, priliku da zajedno s vojnim postrojbama sudjeluju u ratnim operacijama prenoseći uživo gledateljima diljem svijeta slike neposrednih ratnih događanja. Prema procjeni novinara stacioniranih u Bagdadu, u iračkome glavnom gradu, već danima na udaru snažnog bombardiranja, nalazi se oko 200 novinara, a približno još toliko neovisno izvještava iz drugih područja Iraka.

Za razliku od Zaljevskog rata 1991., kada novinari nisu mogli svjedočiti o borbenim djelovanjima izravno s mjesta događaja pa tako ni provjeriti podatke koje im je dostavljala vojska, u ovome su ratu dobili priliku javljati se s prvih borbenih linija. Ta se mogućnost, međutim, pokazala prilično kontroverznom, naišavši na brojne prigovore. Osim što je rizik njihova fizičkog stradanja sada puno veći, neposredna ratna opasnost kojoj su izloženi potaknula je i sumnje u novinarsku neovisnost. Neki od prigovora nalaze uporište u tezi da vojna zaštita o kojoj ovise može istupiti njihovu kritičku oštricu te da njihova izvješća možda podliježu prevelikoj vojnoj kontroli, nametnutoj iz vojnih razloga.

Zagovornici nove uloge ratnih izvjestitelja argumentiraju to potrebom istinitog informiranja javnosti i potrebom za izvješćima koja bi predstavila obje sukobljene strane. Prema tvrdnjama BBC-eva urednika Adriana Van Klaverena, njegovim novinarima ne nameće se vojna cenzura i ne traži se provjera izvještaja prije njihova slanja. Postoje određena pravila kojih se treba pridržavati vezana uz spominjanje lokacija ili nekih drugih specifičnih detalja.

Bez obzira na to što će daljnja praksa ratnog izvještavanja u ovome ratu pokazati i koji će argumenti pobijediti, ostaje strahovanje da će novinsko svjedočenje s neposrednog ratnog poprišta odnijeti nove žrtve u novinarskim redovima.

Prema podacima udruge Reporteri bez granica, u posljednjih deset godina u sukobima diljem svijeta poginulo je 253 novinara, od čega 49 u ratu na Balkanu.