Matoković kaže kako, kada je počela sa stvaranjem "Ričnika", nije ni slutila "što će iz toga izaći ni koliki će to golemi posao biti". Sve je počelo kada je, čitajući nećacima čakavske stihove, shvatila da veći dio ne razumiju, pa je na dnu stranica počela bilježiti značenja pojedinih riječi, postajući svjesna da već današnji naraštaji ne bi mogli s razumijevanjem čitati izvornoga Tijardovića, Uvodića i druge splitske klasike.
Upustila se nakon toga u daljnje istraživanje i prikupljanje. Osim izvornih govornika u starim splitskim obiteljima, izvore riječi nalazila je i u starim knjigama te među jezikoslovcima. Razgovarajući s ljudima, koji su u bilo kojem doticaju bili sa splitskim govorom, izvlačila je riječi koje su nekada davno čuli od svojih roditelja, djedova, baka, susjeda...
Bilo je to, kako je u recenziji zapisao akademik Tonko Maroević, "fiksiranje zatečenog stanja provedeno u posljednjem trenutku dok se još moglo računati na pomoć autentičnih govornika". "Opsegom i obradom, vokabular splitske čakavštine nadmašuje sve poznate dalmatinske 'tezauruse' dijalektalnih izraza i izniman je prilog proučavanju konkretnoga govora. Nije pretjerano reći da je ovim djelom autorica podigla pravi spomenik stanovništvu i povijesti Velega Varoša", napisao je Maroević.
"To vrijedno leksikografsko djelo omogućit će i daljnji rad na jezičnom fenomenu koji se zove 'naš dobri ča'", drži drugi recenzent, autoričin suradnik, profesor Jerko Matošić Veli, koji hvali i njezin znanstveni pristup budući da je "svaku riječ akcentuirala služeći se četirima naglascima hrvatskoga književnog jezika".
Berezina Matoković objavljuje pjesme pod pseudonimom Dobrila, a bavi se i slikarstvom te je "Ričnik velovareškega Splita" sama grafički oblikovala.
(Hina) xdstr yvkn