"AKO NE možemo upravljati javnim financijama, onda se zna što nam slijedi - bankrot i raspad sustava. Mi to ne možemo i nećemo dopustiti", riječi su premijera Ive Sanadera koje su zapravo bile riječi upozorenja prema "nerazumnim" sindikatima da prihvate uvjete Vlade. Naravno za one koji možda ne znaju, sindikati su u rujnu višemjesečnim, a ako ne i višegodišnjim naporima došli do dogovora s Vladom da im se za 6 posto poveća plaća u 2009. godini, a to su zapečatili i kolektivnim ugovorima.
> Sanader: Ako posustanemo slijedi raspad sistema i bankrot
> Jesmo li dovoljno u banani kada ministar financija Šuker priziva Boga?
> Sanader sa sindikatima kao Cezar u Rimu: Zavadi pa vladaj
Sanader, Šuker i ostala vrhuška tvrdi kako tada nisu znali da ćemo biti "u banani" pa od sindikata, eto, traži da budu razumni kada već oni nisu bili u rujnu prošle godine kada su kupili socijalni mir potpisujući obećanje koje na kraju ne mogu i neće ispuniti.
No, u današnjoj izjavi Ive Sanadera puno je zanimljivije kako je nenadmašni "spin majstor" prebacio gotovo svu odgovornost za teško stanje na nejaka sindikalna pleća. Tako smo od ministra financija Ivana Šukera zadnjih dana mogli čuti kako bi zbog pregovora sa sindikatima mogle kasniti plaće, potpredsjednik Damir Polančec škrgutao je zubima govoreći kako bi zbog sindikata mogao kasniti rebalans, a gotovo cijela Vlada glasno opominje kako im baš zbog sindikata, MMF puše za vratom. Sanader je danas, ni pet ni šest mrtav hladan odaslao javnu poruku kako nam eto prijeti "ponor pakla" odnosno bankrot i raspad sustava i to baš radi sindikata.
Miriše na povrat duga umirovljenicima
Tako su HDZ-ovskoj vladi, jer se HSS kao i HSLS gotovo i ne čuju u pregovorima, kao glavne krivce svega lošeg prokazali sindikate, koje bi, u skladu s fašničkom tradicijom trebalo možda i spaliti, odnosno maknuti ili demokratskim dijalogom rečeno, urazumiti.
Štoviše u toj bitci s "višeglavom sindikalnom aždajom" Vlada je spremna ne samo otkazati temeljni kolektivni ugovor za javne službe nego i svih šest granskih kolektivnih ugovora za obrazovanje, zdravstvo, socijalnu skrb i kulturu. Tako će 180.000 zaposlenih u tim službama ostati ne samo bez veće osnovice, nego i svih ostalih materijalnih prava kao što su božićnice, regresi i ostali dodaci.
Tolika mahnitost u radu ove Vlade prema zaposlenicima javnih i državnih službi jednostavno miriše na nešto što posljednjih godina zovemo vraćanje duga umirovljenicima. Ako se Vlada odluči na jednostrano ukidanje kolektivnih ugovora, a to će sasvim sigurno i učiniti sindikati bi kasnije mogli tužiti i naknadno, nekoliko godina kasnije, ipak dobiti svoje novce. No, tada bi to bio problem neke sljedeće vlade, što sada Sanaderu nije nikakav problem.
Od 11 milijardi najvažnije 1,4 milijarde kuna?
Sada je bitno da će, ako sve pođe krivo, biti krivi baš oni - sindikati. Odjednom je Pelješki most tek minorna proračunska stavka, nabavka skupih i luksuznih automobila nasušna potreba Ministarstva obrane, a beznačajne su stavke i mirovine zastupnika koje će čekati na reviziju negdje tamo do 2011. godine. Sanader je za sada tek proveo kozmetičko zatezanje, jer je za deset posto smanjio plaće saborskim zastupnicima, ministrima i državnim dužnosnicima, dok je primjerice jedna Ukrajina smanjila za 50 posto dok ne izađu iz krize.
No, kako to da su sada sindikati krivi za sve? To nam je nažalost sasvim nejasno jer u idealnoj situaciji, da su sindikati bili, kako bi rekao Sanader, razumni, uštedjelo bi se do 1,4 milijarde kuna. Vlada mora do rebalansa proračuna smisliti kako dodatno uštedjeti oko 5,5 ili 6 milijardi kuna, a za još 4 milijarde kuna nema ni pojma ni ideje kako pokriti pa je to ministar Šuker već proglasio prihvatljivim deficitom. Znači tako je odjednom od potrebnih desetak milijardi kuna presudno 1,4 milijarde radi kojih bi mogli u "bankrot i raspad sistema".
Svi se razbježali, ostali sindikati
U cijeloj ovoj priči možda je najbolje pitanje kako su se sindikati zapravo našli u prvim redovima baražne vatre Sanadera i njegovih sljednika? Hrvatski premijer ne smije ni spomenuti globalnu financijsku krizu jer morao bi spomenuti odgovornost banaka za nastalu situaciju, a to baš i nije, složit ćete se, politički zdravo. SDP Zorana Milanovića, zabio se u medijske zapećke i tek potiho komentiraju kako Vlada nije fer u pregovorima pa Sanader ne može iskoristiti najjaču oporbenu stranku.
Komunizam, koji se uvijek provlači kao glavni krivac za sve loše u Hrvatskoj, ovdje je nažalost po Sanaderu potpuno neupotrebljiv, jer kriza je friška, a Berlinskog zida nema već gotovo 20 godina. Tako su ostali sindikati. I njihovih 1,4 milijarde kuna do potrebnih deset i nešto koje bi nas odveli u "blagostanje".
Budući da ova Vlada nikada nije priznala vlastitu pogrešku za trenutna stanja, odgovori na sva postavljena pitanje vrlo su jednostavni - Netko uvijek mora biti dežurni krivac! Sanader nikako ne, on je u svojem "spin konstruiranom svijetu" uvijek bio bezgrešan.
Ilko Ćimić
Foto: Ranko Šuvar, Goran Mehkek, Damir Glibušić(Cropix)