Njih 119 brinulo se o supružniku oboljelom od Alzheimerove bolesti ili su prije samoga istraživanja vodili brigu o nekome tko je umro od te bolesti. Znanstvenici su pri tome tijekom šest godina mjerili razinu tvari Il-6 kod ispitanika u obje skupine.
Znanstvenici su otkrili da stres zbog njegovanja oboljelog člana obitelji, a u proučavanim slučajevima riječ je o osobi koja boluje od Alzheimerove bolesti, može uzrokovati imunološki sustav, a to opet može izazvati obolijevanje i preranu smrt.
Kemijska tvar zvana interleukin-6 prekomjerno se izlučuje kod osoba koje pružaju njegu pa se i same zbog toga nađu pod stresom. Tu pojavu znanstvenici povezuju s nizom bolesti koje prate starenje poput bolesti srca i žila, osteoporoze, artritisa, dijabetesa tipa 2, nekih vrsta raka, upale zubnog mesa ili slabosti.
Rezultati istraživanja pokazuju da je kod osoba koje su njegovale oboljele količina IL-6 četiri puta viša od one izmjerene kod osoba koje nisu nikoga njegovale.
Osobe koje su njegovale supružnika prije početka provođenja istraživanja i dalje su imale povećanu razinu IL-6 čak do tri godine nakon smrti supružnika.
"Ovo je ključni dokaz postojanja mehanizma zbog kojega kronična izloženost stresu može biti opasna za starije osobe. Takav stres može povećati opasnost od pojave bolesti povezanih sa starenjem, pa i same smrti", tvrdi Janice Kiecolt-Glaser.
U drugim istraživanjima utvrđena je 63 posto viša stopa smrtnosti kod osoba koje dugo njeguju voljene osobe u usporedbi s osobama koje nikoga ne njeguju u istome vremenskome razdoblju.