Imamo tri na prvi pogled jako različite vijesti. Prva je naravno užas i kriminal u Gospiću. Zagađenje od nezakonito odloženog otpada, među kojim je utvrđen i opasan, ekotoksičan otpad, stiglo je do podzemnih voda.
Druga: čovjek je alarmirao medije jer nitko od nadležnih nije bio u stanju osam dana maknuti crknutu kravu s polja kraj Biograda. Da užas bude veći, oko nje se cijelo vrijeme nalazilo i tele.
Treća: dan nakon željezničke nesreće kod Križevaca, u Rijeci je isključen napon u kontaktnoj mreži jer je teretni vlak prošao kroz crveni signal i krenuo prema drugom vlaku. Prometnici su zaustavili oba vlaka na najsigurniji način, čupanjem štekera. Dobro da nije bio dizelski…
Imamo državu, ali nemamo institucije
Znate li što je tu zajedničko? Imamo državu u kojoj institucije ne funkcioniraju. Imamo državu, neovisnu, već evo bit će skoro punih 35 godina. Imamo i velike uspjehe, ušli smo u Europsku uniju, NATO, imamo euro i slobodno putujemo. Imamo vrlo malu nezaposlenost. Imamo, unatoč mnogim online jadikovkama realni porast standarda. Hrvati uredno, ispravljeno za inflaciju, sve bolje žive.
Ali nemamo nešto drugo. Institucije države. I ako se Plenkoviću i HDZ-u nešto zaista može zamjeriti ovih desetak godina vladanja je to što nisu razvijali institucije hrvatske države. Država nije zaklinjanje na himnu s rukom na novčaniku ili sjedenje u vunenom odijelu na Dan pobjede u Kninu.
Država je uistinu nešto drugo - država su institucije koje rade. Država je služba koja makne mrtvu kravu. Država je inspektor koji vidi 37.000 tona otpada prije nego što otrov završi u vodi. Država su željeznice na kojima vlak stane na crveno.
Čemu uopće služi država?
Filozofi se svađaju o tome što je država još od vremena kada je Platon s učenicima sjedio ispod masline i duge ljetne dane kratio stvaranjem zapadne civilizacije uz čašu vina i standardno: "Ma 'ko to more platit!"
Sam Platon ju je zamišljao kao uređenu zajednicu u kojoj svatko obavlja svoju funkciju. Hobbes kao silu koja nas štiti od kaosa. Marx je u njoj vidio instrument vlasti vladajuće klase. Weber je dao možda najpoznatiju modernu definiciju: država je ona zajednica koja na svom području uspješno polaže pravo na legitimnu uporabu fizičke sile.
Ja ću ponuditi još jednu definiciju: država je sustav institucija koji uskače kada imate problem. Država vam ne treba dok na terasi vikendice trusite margarite. Ne treba vam ni kada s društvom pivate nešto od Olivera. Ne treba vam ni dok planinarite na Sveto brdo.
Ali država vam treba kada vam na toj terasi iznenada pozli. Država vam treba kada prema vama krene pijanac, možda i naoružan. U konačnici, država vam treba - i tada nastupa sa svim svojim teškim arsenalom, od aviona do tenkova - ako netko iz susjedne države zamisli da bi vaše brdo trebalo pripadati njegovoj državi.
Država vam, dakle, treba kada se nešto, da prostite, zajebe. Kada netko ode na kvasinu. Ili, u konačnici, kada se pojavi netko kome moral, zakon i bilo kakva pravila ne znače ništa.
Hrvatska - država bez funkcionalnih institucija
Ako zbog nečega trebamo prozivati HDZ i Andreja Plenkovića onda je to što su posložili državu bez funkcionalnih institucija. Deseci tisuća tona, ne jedna ili sto tona, već deseci tisuća tona, otpada su putovali Hrvatskom s tko zna kakvim papirima.
Veterinarska i komunalna služba, nešto što je obveza države, barem iz sanitarnih razloga, nisu u stanju zbrinuti lešinu životinje i pomoći užasnutom mladunčetu.
U konačnici, željeznička infrastruktura je državna, prometna kičma suvremene države, i onda imamo jedan dan ozbiljan sudar, srećom bez mrtvih, a već naredni dan drugi vlak krene kroz crveno. Ako ćete lakmus papir funkcioniranja institucija države (da se sjetimo tog termina sa satova kemije u osnovnoj školi), dosta je pogledati državne željeznice: Švicarske, Hrvatske ili Indije. Utukli smo u željeznicu milijarde, a što imamo?
Nemamo ni glavnog državnog inspektora
Kako vlast, HDZ i Plenković, razmišljaju o institucijama, govori i činjenica da već više od osam mjeseci nemamo glavnog državnog inspektora.
Podsjetimo se, Plenkovićeva reforma je 2019. sve moguće inspekcije lijepo spakirala u nov Državni inspektorat. Na papiru to čak ima smisla. Inspektor bi trebao biti dovoljno neovisan da može zagledati i u državnu firmu čiju upravu čine prijatelji ministra.
Na čelo tog novog, neovisnog i ozbiljnog sustava postavljen je HDZ-ov kadar Andrija Mikulić, do tada saborski zastupnik HDZ-a. Jer gdje ćeš tražiti političku neovisnost ako ne među svojim ljudima. Godine 2024. imenovan je ponovno, valjda zato što se pokazao dobar. Stvarnost je, međutim, pokazala da je posao možda shvatio nešto osobnije: krajem prošle godine uhićen je u akciji USKOK-a zbog sumnje na primanje mita.
Čovjek je, prema sumnjama istražitelja, malo zamiješao opći i privatni interes. Lako se to po ladicama i fasciklima izmiješa, premijeru su se kod imenovanja malo zamutili radari, hoće i to radi vrućine, ali znate li gdje je problem? Ni dan danas novi glavni državni inspektor nije imenovan.
Stvarno netko misli da će državna služba raditi bez šefa?
Hrvatska baš i nije zemlja u kojoj javni sektor, ostavljen bez šefa, iznenada otkrije radnu etiku redovnika benediktinaca uz moto "ora et labora". Kod nas se bez šefa vrlo brzo pojavi ono poznato: nije moje, čekamo uputu, predmet je proslijeđen, a i ne bi se nikome zamjerali… Ako nema čovjeka na vrhu koji će nazvati, pitati, narediti i objasniti da će sutra pitati za rezultat, državni aparat vrlo lako prijeđe u svoj prirodni položaj. Mirovanje. Dok novi gazda ne dođe, ništa se ne dira.
Kada vlast nije u stanju imenovati čelnog čovjeka važnog tijela koje je upravo ta ista vlast uspostavila, što onda očekivati od nižerangiranih? Županijskih inspektora? Komunalnih i pomorskih redara? Uprave HŽ Infrastrukture?
Ako ćemo govoriti o odgovornosti HDZ-a i Plenkovića osobno, onda je to prije svega odgovornost što nisu stvorili funkcionalne institucije. Što javni sektor ove zemlje, od Hrvatskih željeznica preko Državnog inspektorata do javnog zdravstva s rokovima čekanja za grčke bogove, prečesto ne obavlja funkciju zbog koje postoji i koju građani skupo plaćaju.
Ovo s otpadom u Lici nije se moglo dogoditi zbog propusta ili korupcije par ljudi. Ovdje ne govorimo o tome da je netko jedne noći dovezao jedan kamion šute i istresao ga u šumu. Govorimo o desecima tisuća tona otpada. To je posljedica sustavnog nerada institucija.
Tu se ni Plenković, ni ministrica zaštite okoliša, ni cijela Vlada ne mogu oprati od odgovornosti pričajući kako će problem biti saniran. Oni primaju plaću da se takvi problemi spriječe. Imali su vremena, resursa i podršku građana da izgrade funkcionalne institucije. I nisu ih izgradili.
To što su se sada ustrčali pred kamerama oko sanacije ne umanjuje njihovu odgovornost. Naprotiv, samo pokazuje koliko država može biti brza kada problem više nije moguće ignorirati i kada počne ugrožavati položaj same vlasti.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala