FOTO: Luka Šangulin, Index/IRB
NA INSTITUTU Ruđer Bošković (IRB) danas je predstavljen projekt E-SiCURE, jedan od najvećih projekta iz NATO programa znanost za mir i sigurnost u Hrvatskoj, koji je nedavno dodijeljen IRB-u za razvoj sofisticiranih detektora za kontrolu tereta u pomorskim lukama i otkrivanje posebnih nuklearnih materijala.
Projekt, kojeg je danas na IRB-u predstavila njegova voditeljica dr . sc. Ivana Capan, nosi naziv 'Modificiranje silicij karbida za pojačanu sigurnost na granicama i lukama', vrijedan je 396.500 EUR, a čak 31% sredstava odlazi u Hrvatsku iako u njemu sudjeluju još četiri partnerske zemlje – Slovenija, Portugal, Australija i Japan.
Zašto baš Ruđer?
U razgovoru za Index dr. Capan pokušala je odgovoriti na pitanje kako je i zašto NATO odabrao baš Ruđer kao glavnog nositelja projekta.
'Mi smo već radili sa silicij karbidom tako da dobro poznajemo njegova svojstva. Ovaj projekt na kojem ćemo raditi orijentiran je više na razvoj samog uređaja', rekla je naša znanstvenica.
Za razliku od uobičajenih uređaja koji se postavljaju na granične prijelaze, a koji uglavnom rade na detekciji gama zračenja, prototip koji zanima NATO otkrivat će neutrone svih mogućih energija.
'To znači da će otkrivati isključivo nuklearne materijale poput polonija, urana i sličnih. Ti detektori bit će vrlo specifični tako da će odmah moći otkrivati potpis materijala koji se pokušava transportirati. Nedavni primjer otkrića radioaktivnog materijala na našoj granici kod Dubrovnika ilustrira koliko je važno da se razviju takve kvalitetne tehnologije. Njihova učinkovitost bit će velika jer će funkcionirati kao aktivni detektori. Naime, postoje dvije kategorije detektora – aktivni i pasivni. Pasivni rade na principu dozimetra tako da otkrivaju samo one materijale koji sami po sebi zrače. Ako netko krijumčari nekakav nuklearni materijal, on će se potruditi da ga sakrije nekakve olovne i slične kontejnere kako ga dozimetri ne bi mogli otkriti. No u SAD-u se u posljednje vrijeme razvijaju tzv. aktivni detektori. Oni ciljano ozračuju spremnike ili kontejnere i time izazivaju emisije puno jačeg intenziteta. Na taj način probija se zaštita u koju je smješten radioaktivni materijal. Tako bi trebali djelovati i naši detektori na bazi silicij karbida. Oni bi se mogli postavljati u nekakve okvire koji bi bili udaljeni po nekoliko metara od kontejnera. I na takvim udaljenostima oni bi učinkovito otkrivali sakrivene nuklearne materijale', pojasnila je dr. Capan (na fotografiji gore i dolje).