Toga dana, kazao je svjedok, otišao je iz Negoslavaca na Ovčaru po nalogu svog pretpostavljenog, kapetana Vojinovića, tada zapovjednika 80. motorizirane brigade, koji mu je rekao da je situacija tamo "dosta delikatna". Došavši tamo, u hangaru je vidio dvije skupine zarobljenika, 15-ak vojnika, te triput više pripadnika Teritorijalne obrane, koji su napadali vojne policajce tvrdeći da "zarobljenici pripadaju njima, a ne JNA". Shvativši da je vojnika premalo da zaštite zarobljenike, vratio se, prema vlastitim riječima, u zapovjedništvo u Negoslavce, gdje je upravo trajao sastanak na kojem su bili njegov zapovjednik Vojinović, pukovnik Mrkšić i major Veselin Šljivančanin. Stražar koji je bio pred vratima nije mu dopustio da uđe, te je tek nakon sat ili dva vremena, nakon što je završen sastanak, Mrkšića i Vojinovića uspio obavijestiti o tome što se događa na Ovčari.
Tada je odlučeno da se vojska povuče s Ovčare, kazao je svjedok, ne odgovorivši na pitanje tko je konkretno izdao takvu naredbu. Ponovo je otišao na Ovčaru, gdje su teritorijalci već "potisnuli vojne policajce", te su se potom svi zajedno vratili u Negoslavce, prepustivši zarobljenike teritorijalcima.
"O Ovčari se pričalo svo vrijeme dok sam bio u Vukovaru, do polovine siječnja 1992. godine. Sve što sam čuo, ja sam prenosio nadređenima, najprije Gardijskoj brigadi, a po njenom odlasku Kontraobavještajnoj službi JNA u Šidu, ali me pukovnik Petković iz Šida obavijestio da se bavim jedinicom, a ne ovim", kazao je svjedok.
Vrlo slična je i izjava svjedoka Vojinovića, koji je vozeći se pokraj Ovčare vidio da se nešto događa. Vidio je ispred hangara dva-tri autobusa i ljude koji izlaze iz njih.
"Na vratima hangara sam vidio kako zarobljenici prolaze kroz špalir nekih ljudi, koje sam tad vidio prvi puta i koji su se, najblaže rečeno, vrlo nekorektno ponašali", kazao je Vojinović, dodajući da je zatim ušao u hangar i pokušao se suprotstaviti tim ljudima i spriječiti ih da tuku zarobljenike, ali bezuspješno. Kad mu se učinilo da su pripadnici vojne policije JNA ipak uspjeli napraviti nekog reda i fizički razdvojiti teritorijalce od zarobljenika, otišao je u Negoslavce, gdje je - zajedno sa svjedokom Vukosavljevićem - obavijestio pukovnika Mrkšića o situaciji na Ovčari.
"Pitao sam ga tko su ti zarobljenici i naoružani ljudi na Ovčari i zašto ja o tome nisam ranije obaviješten, a Mrkšić mi je odgovorio: Nemoj mi o tome govoriti. Bio sam iznenađen, jer sam vidio da on već zna što se događa na Ovčari", kazao je svjedok Vojinović, dodajući da je odmah idućega dana od mještana Negoslavaca čuo što se dogodilo protekle noći na Ovčari. "Zanimljivo je da nitko nikada poslije o tome nije razgovarao, niti želio razgovarati", kazao je.
Svjedok je, prema vlastitim riječima, među 20-30 teritorijalaca u hangaru prepoznao prvooptuženog Miroljuba Vujovića, zapovjednika TO i njegovog zamjenika, drugooptuženog Stanka Vujanovića. "Vujanović je imao šešir na glavi, znao sam ga, bio je korpulentan i jak, a Vujović je imao na sebi zeleni džemper i vidjelo se po ponašanju da su oni ljudi koje se nešto pita", kazao je svjedok, dodajući da je vidio i još neke "koje tad nije poznavao, ali ih je upoznao kasnije".
Suđenje se nastavlja u četvrtak, kad će svjedok Vojinović odgovarati na pitanja sudskog vijeća, zastupnika oštećenih i branitelja optuženih, kada bi se trebalo razjasniti tko je konkretno naredio povlačenje vojne policije i prepuštanje zarobljenika teritorijalcima na Ovčari.