Tijekom više od 20 godina koje je proveo vladajući Rusijom, Vladimir Putin je prikupio niz saveznika i suradnika. Sergej Šojgu, kojeg je Putin smijenio s mjesta ministra obrane, samo je jedan od njih.
Većina ljudi unutar Putinova najužeg kruga su tzv. siloviki - viši dužnosnici koji imaju iskustvo u vojsci ili sigurnosnim službama. Većina ih je prošla kroz redove KGB-a te imaju hladnoratovski način razmišljanja.
Vjeruju u egzistencijalnu bitku sa Zapadom, gdje je krajnji cilj SAD-a i saveznika promjena režima u Rusiji. Zbog toga smatraju da je "specijalna vojna operacija" u Ukrajini opravdana u obrani Rusije i ruskog naroda, piše Sky News.
Smatraju Ukrajinu američkim posrednikom i vide rusku invaziju kao nužan korak u sprječavanju SAD-a da uništi rusku državu. U posljednjih nekoliko godina njihov je utjecaj porastao jer je Putin pomaknuo fokus s ekonomskih i društvenih pitanja na percipirane sigurnosne prijetnje, uključujući slamanje civilnog društva.
Nikolaj Patrušev
Možda i najmoćniji od svih njih je Nikolaj Patrušev, šef ruskog Vijeća sigurnosti. On je za ruski list Kommersant 2015. rekao da bi "SAD više volio da Rusija uopće ne postoji kao država".
Za pokojnog oporbenog čelnika Alekseja Navalnog, koji je prošlog mjeseca umro u zatvoru, ustvrdio je da "Zapad treba ovu figuru za destabilizaciju situacije u Rusiji, za društvene nemire, štrajkove i nove Majdane".
Navodno je također bio neformalni izaslanik Kremlja za Balkan i smatra se da je odigrao ključnu ulogu u orkestriranju državnog udara u Crnoj Gori 2016. godine, u pokušaju da se zemlja spriječi u pridruživanju NATO-u.
Aleksandar Bortnikov
Aleksandar Bortnikov trenutni je direktor FSB-a, ruske domaće obavještajne agencije i nasljednika sovjetske špijunske agencije KGB.
Bortnikov je odgovoran je za desetke tisuća pritvaranja i nametanje dramatičnih ograničenja civilnom društvu.
Otkriveno je da FSB stoji iza trovanja Navalnog i drugih protivnika režima poput Vladimira Kara-Murze, koji trenutačno služi 25-godišnju kaznu pod optužbom za izdaju.
Smatra se da Bortnikov kod Putina i najbližih suradnika potiče antizapadne stavove.
"Možemo zamisliti da on Putinu svakodnevno dostavlja izvješća o neprijateljskom američkom utjecaju ili utjecaju Zapada unutar Rusije te kako zapadne tajne službe pokušavaju potkopati političku stabilnost. On vjeruje u to", kaže Tatjana Stanovaja, stručnjakinja za sigurnost i osnivačica političkog think tanka R.Politik.
Sergej Nariškin
Sergej Nariškin je šef SVR-a, ruske vanjske obavještajne agencije. U određenoj mjeri SVR pomaže svemoćnom FSB-u koji je aktivan i na stranom terenu.
Nariškin je upoznao Putina tijekom špijunske obuke i bio je raspoređen u Bruxelles kao diplomat u isto vrijeme kada je Putin kao mladi špijun bio u Dresdenu.
Ruski je predsjednik javno ponizio Nariškina na sastanku Vijeća sigurnosti neposredno prije početka rata, dok se Nariškin mučio da javno podrži neovisnost separatističkih republika u istočnoj Ukrajini. Čini se da to nije naštetilo njegovom položaju.
Sergej Šojgu
Sergej Šojgu bio je ruski ministar obrane i bliski Putinov suradnik. Njih dvojica zajedno odlaze u medijski eksponirane lovačke izlete u Sibir.
Šojgu je od imenovanja u ministarstvo obrane 2012. nadgledao rusko pripajanje Krima 2014. i rusku intervenciju u Siriji.
"On je snažan branitelj nacionalnih interesa, ali nema iste instinktivne antizapadne osjećaje kao ostali", kaže Mark Galeotti iz obavještajne službe Mayak, stručnjak za ruske sigurnosne agencije.
Valerij Gerasimov
General Valerij Gerasimov načelnik je Glavnog stožera ruske vojske. On je sovjetski general stare škole i iskusan vojni strateg.
On je bio zadužen za planiranje invazije na Ukrajinu i smatrali su ga odgovornim za povlačenje Rusije iz Kijeva u prvih nekoliko tjedana rata, a potom i za povlačenje iz Hersona.
Putin nagrađuje lojalnost svoje stare garde, a general Gerasimov je zadržao svoju najvišu vojnu dužnost dok su drugi, možda dinamičniji generali - Sergej Surovikin na primjer - ostali po strani.
Anton Vaino
Anton Vaino je šef kabineta Putinovog ureda. Ne izlaže se previše u javnosti, ali je navodno vrlo učinkovit šef administracije u Kremlju, u kojeg Putin ima veliko povjerenje.
Sergej Kirijenko
Sergej Kirijenko prvi je zamjenik šefa kabineta Kremlja i od rata je preuzeo mnogo istaknutiju ulogu političkog stratega. Dugo je na sceni, imenovan je najmlađim ruskim premijerom ikad na kratkih pet mjeseci pod Borisom Jeljcinom 1998. godine, a mediji su ga prozvali Kinder Surprise zbog njegovog "dječjeg" lica.
Poznat je kao klasični tehnokrat, ali je imao veliki utjecaj na upravljanje ruskom upravom nad okupiranim teritorijima u Ukrajini i u kampanjama oko predsjedničkih izbora u Rusiji.
Sergej Lavrov
Sergej Lavrov je ruski ministar vanjskih poslova od 2004. Poznat je kao lukav, tvrd i šarmantan kad to želi, veliki nasilnik kad ne želi.
Bio je zaštitno lice ruske diplomacije dok je zemlja prelazila na agresivnu antizapadnu kampanju. Lavrov je zadužen za slanje poruka o geopolitičkoj multipolarnoj budućnosti i mjestu Rusije u njoj.
Iako je istaknut na međunarodnoj razini, on je više glasnik nego što ima utjecaj na ruskog predsjednika. Godinama kruže glasine, koje je teško potvrditi, da se želi umiroviti.
Jurij Kovalčuk
Jurij Kovalčuk je ruski oligarh s obiteljskim i osobnim vezama s predsjednikom. Upoznali su se kada je Putin bio zamjenik gradonačelnika tadašnjeg Lenjingrada, današnjeg Sankt-Peterburga.
"Nikada nije obnašao nikakvu dužnost u vladi, ali očito je jedna od najutjecajnijih ličnosti u Rusiji i ideološki je vrlo blizak Putinu", kaže Mihail Zigar, autor knjige Svi ljudi Kremlja.
"On je jedan od onih koji su mu pomogli stvoriti taj svemir imaginarnog carstva kojem Rusija treba uzvratiti udarac."