NAKON jučerašnjeg uhićenja kuma Milijana Brkića postalo je jasno kako se premijer Andrej Plenković i desno krilo HDZ-a, te hrvatska ekstremna desnica povezana s njim, nalaze u otvorenom ratu.
>> Kronologija: Kako je sukob u HDZ-u eskalirao do otvorenog rata
>> Tko god pobijedi u ovom ratu, kontrolirat će Hrvatsku. Mi gubimo
>> HDZ-ovi vozači su živi dokaz kakva je Hrvatska zapravo zemlja
Sada svi iz HDZ-a, naravno, papagajski ponavljaju da treba pustiti institucije da odrade svoj posao, no neovisno o tome već sada su jasne tri stvari koje će mnogo jasnije od konačnih rezultata istraga pokazati tko je pobijedio u sukobu Plenkovića i političkih snaga još desnijih od predsjednika HDZ-a i aktualnog premijera.
Prosvjed u Vukovaru
Ironično je da se prosvjed zakazan u Vukovaru 13. listopada u međuvremenu svugdje naziva ''Penavin prosvjed'', iako skoro nitko ne vjeruje da je spiritus movens te cijele operacije HDZ-ov gradonačelnik Vukovara Ivan Penava. Bilo kako bilo, Penavin prosvjed bit će prvi konkretan test toga koliko je snažna desna opozicija Plenkoviću te će biti lakše procijeniti je li mobiliziran dovoljan broj ljudi da se Plenković zabrine.
Već je postalo neizbježno da se političare u HDZ-u i desnije od HDZ-a pita planiraju li doći u Vukovar nominalno prosvjedovati protiv nekažnjavanja ratnih zločina, a de facto protiv Plenkovića i njegove saborske većine, pri čemu se prvenstveno misli na SDSS i Milorada Pupovca. Neki se izvlače da neće doći zbog toga što bi se prosvjed tako politizirao, neki obećavaju da će doći i da ih u tome nitko neće zaustaviti, a neki odugovlače s konkretnim izjašnjavanjem ili postavljaju uvjete koje je potrebno ispuniti da prosvjed počaste svojom prisutnošću.
Nema sumnje da će dio veteranskih udruga i struktura bliskih Katoličkoj crkvi navijati u korist prosvjeda, a vjerojatno i logistički pomoći dovođenju ljudi na njega, no uspjeh prosvjeda ne ovisi samo o broju prisutnih nego i o tome kako će se ponašati te kakve će poruke biti poslane u javnost. Svaki mogući incident i ekstremistička izjava ići će Plenkoviću u korist, no poznavajući kapacitete hrvatske ekstremne desnice i ljudi koji ih podržavaju, već sada možemo očekivati hrpu blamaža i ljudi koji zapjenjeno u mikrofone i kamere medija govore huškačke stavove i najveće gluposti.
Referendum o izbornom sustavu
Udruga U ime obitelji, kojoj je na čelu Željka Markić, brzo je javno podržala Penavin prosvjed, a već mjesecima prozivaju Plenkovića zbog svega i svačega. Uostalom, cijeli referendum o izbornom sustavu i oduzimanju stečenih prava zastupnika manjina koncipiran je da oslabi Plenkovićevu saborsku većinu i vlast, što je premijer i sam prepoznao pa sada kroz birokratske zavrzlame odugovlači s prebrojavanjem potpisa.
Za tu je operaciju zadužen ministar uprave i jedan od tajnika HDZ-a Lovro Kuščević, koji nije najlucidniji politički um, pa u svojim izjavama ostavlja dosta materijala ekipi Željke Markić za gotovo svakodnevne napade. Činjenica je da je sve ključno oko financiranja inicijative Narod odlučuje i dalje misterij, kao i da javnost pojma nema što se s navodno prikupljenim potpisima događalo i gdje su bili između kraja formalnog roka za prikupljanje i dostave u sabor. Sve to ostavlja Kuščeviću prostor da diskreditira sakupljene potpise, kojih uostalom i nema uvjerljivo iznad broja koji je potreban za raspisivanje referenduma.
No sve i da ih bude, postoje još razni drugi manevri, koji uključuju i uključivanje Ustavnog suda u priču, koji će pak omogućiti dodatno odugovlačenje oko referenduma. Sve ukazuje na to da će Plenković nastaviti s njemu svojstvenom taktikom iscrpljivanja te da bi raspisivanje referenduma predstavljalo golem politički poraz za njega i njegovu vlast. Pitanje je i koliko Markić i njena družba mogu mobilizirati javnost oko toga što vlasti odugovlače oko referenduma te koliko dugo ta mobilizacija može trajati, a da bi pritom doista naštetila Plenkoviću.
Zato je jasno sljedeće - klerikalna desnica i tzv. suverenisti Plenkoviću nikad neće oprostiti koaliciju s Pupovcem i odugovlačenje oko referenduma.
Zakon o pravu na pobačaj
Prošli put se u HDZ-u ideološki zakuhalo kada je Plenković na dnevni red svoje vlade stavio ratifikaciju Istanbulske konvencije. Nakon žestoke kampanje Katoličke crkve i desno-klerikalnih udruga te prosvjeda u Zagrebu i Splitu, na koje su dovoženi i ljudi iz susjedne BiH, 14 zastupnika HDZ-a glasalo je protiv ratifikacije. Objašnjavali su da se Istanbulska konvencija protivi ''naravnom zakonu'', što je termin iz katoličke ideologije, te da se njome na mala vrata u Hrvatsku uvodi ''dženderizam''. Demonizacija pojma ''rod'' je pak bila svakodnevna pojava.
Prema odluci Ustavnog suda, RH sljedeće godine mora donijeti novi zakon o pravu na pobačaj, koji će zamijeniti onaj liberalni iz 1978. donesen u socijalizmu. Za pisanje zakona zaduženo je Ministarstvo zdravstva na čijem je čelu kolosalno neposobni i svjetonazorski zadrti Milan Kujundžić pa je veliko pitanje kakav će zakon vlada predložiti saboru i hoće li biti konzervativniji od onoga s kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
No moguće je da i iznimno konzervativan prijedlog bude nezadovoljavajući za desno i klerikalno krilo HDZ-a, koji se i dalje definira kao stranka koja ''štiti život od začeća''. U svakom slučaju, novi zakon o pobačaju je savršena prilika za još jedan obračun HDZ-ovaca desnijih od Plenkovića za obračun s premijerom, što znači i da bi Plenkovićeva vlada mogla predložiti iznimno retrogradan zakon da na svoju stranu pridobije zastupnike poput Davora Ive Stiera i ostalih "naravnozakonaša" u HDZ-u.
To istovremeno znači da će žene Hrvatske i ženska prava postati taoci unutarstranačkih spletki HDZ-a, a koliko je HDZ-u kao stranci i Plenkoviću osobno stalo do prava žena, znamo iz slučaja župana Alojza Tomaševića.