Pad Tomislava Karamarka

Foto: FAH

TOMISLAV KARAMARKO podnio je danas ostavku na mjesto prvog potpredsjednika Vlade, no s obzirom na stanje u HDZ-u čini se da će uskoro biti primoran odstupiti i s mjesta šefa te stranke, iako je tek nedavno izborio još jedan mandat na čelu stranke koju je oformio prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Karamarkov dug politički život bio je obilježen aferama, no čini se da ga je tek ona posljednja, vezana uz njegovu suprugu, na kraju i politički dotukla. No, krenimo redom.

Šefovi mu bili Manolić, Mesić i Sanader

Karamarko je rođen 25. svibnja 1959. godine u Zadru, a diplomirao je povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je u službi Franje Tuđmana, Josipa Manolića, Franje Gregurića, Stjepana Mesića i Ive Sanadera. Naime, bio je šefom kabineta predsjednika Vlade Manolića 1992. godine, a kasnije i predsjednika Sabora. 

Izlazi iz HDZ-a, a od 1993. do 1996. bio je načelnik PU zagrebačke, od 1996. do 1998. obnaša dužnost pomoćnika ministra unutarnjih poslova.

U politiku je ponovno angažiran preko Mesića i to u njegovoj predizbornoj kampanji. Nakon izborne pobjede Mesić ga imenuje predstojnikom Ureda za nacionalnu sigurnost. Ravnateljem Protuobavještajne agencije bio je od 2004. do 2006. godine, a ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije od 2006 do 2008. godine. Sanader ga zove u svoju Vladu 2008. godine kada postaje ministar unutarnjih poslova RH. U vrijeme Jadranke Kosor vraća se u HDZ-u, daje izjavu da mu oporba podmeće da želi biti šef stranke te se odmah potom kandidira za predsjednika HDZ-a. Nakon parlamentarnih izbora prošle godine uz pomoć MOST-a postaje prvim potpredsjednikom Vlade RH. Njegov mandat trajao je šest mjeseci.

Afera s Petračevim stanom

Jedna od prvih ozbiljnijih afera Karamarka bila je ona iz 2005. godine. Naime, tada se otkrilo da je Karamarko tada aktualni ravnatelj POA-e u prvoj polovici 90-ih živio kao podstanar u stanu Hrvoja Petrača više od godinu dana. Nije plaćao nikakvu stanarinu već samo režije. Karamarko je u to vrijeme bio načelnik Policijske uprave zagrebačke, a kako nije imao riješeno stambeno pitanje, Damir Lončarić, koji mu je tada bio podređen, ponudio je Petračev stan.

Zemljište iz Obrovca

Druga ozbiljnija afera bila je ona o prenamjeni zemljišta iz Obrovca. Otkriveno je da Karamarko ima veliku parcelu uz more u naselju Ivankuša nedaleko od Obrovca i da je općinska vlast na čelu s gradonačelnikom Antom Županom jedino Karamarkovu parcelu prenamijenila u građevinsku. Dok okolne parcele služe samo za ispašu to nije slučaj s parcelom Karamarkovih. Dorh je na kraju optužbe na račun Karamarka odbacio.

Afera Soboli i dalje se poteže, iako je tek nedavno DORH odbacio dio optužbi. Karamarka se optuživalo da je bio posredni ili neposredni vlasnik Sobolija te još četiri tvrtke koje su dobivale unosne poslove s državnim tvrtkama dok je bio ministar.

Afera Soboli

Ta je tvrtka bila i u središtu afere Spice kad je otkriveno da je Podravka čak i neposredno prije nego što je buknula afere Spice odnosno prije nego što su uhićeni njihovi menadžeri, uplaćivala velike iznose na račun business intelligence tvrtke Soboli. Policija je odmah odgovorila kako neće istraživati svog ministra.

O Soboliju se i danas raspravljalo na Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, no prijave su odbačene.

Surađivao s ljudima koji su bili pod istragama

Sukob interesa i Karamarko odavno idu "ruku pod ruku". Naime, u vrijeme dok je bio ministar unutarnjih poslova uredno je surađivao s ljudima koji su bili pod istragama. Naime, Karamarko je sjedio u vrhu Košarkaškog kluba Zagreb gdje je obavljao funkciju dopredsjednika dok su njegovi poslovni suradnici, odnosno članovi Uprave pod raznoraznim istragama. Na  prezentaciji rezultata regionalnog istraživanja u sklopu projekta "Balkanska antikorupcijska građanska inicijativa – BACCI", koje je provela udruga Partnerstvo za društveni razvoj, kaže se da je interesna isprepletenost ministra Karamarka s osobama koje je MUP, DORH i USKOK intenzivno istražuje ili su istraživali, vidljiva upravo u upravljačkoj odnosno financijskoj strukturi KK Zagreb, u kojem je ministar potpredsjednik uprave.

Tu je bio Davor Jelavić iz Grada Zagreba, Željka Čovića i Karamarkova prijatelja Josipa Petrovića spominjalo se u aferama Verona i prodaja Plive američkom Barru, dok se Branka Vojnovića vezalo uz malverzacije na zemljištima na području Zagreba.

"U KK Zagreb više sam od 20 godina i u njega su u tom razdoblju ušli i izašli brojni ljudi. Ako je bilo tko od članova kluba pod istragom, ne mislim da bih zbog toga iz kluba trebao otići ili inzistirati na tome da se nekoga isključi iz kluba iz jednostavnog razloga što istraga ne predstavlja i krivnju onoga tko je pod istragom. Druga je stvar ukoliko netko bude pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela", rekao je tada ministar Karamarko.

Tužio Manolića zbog UDBE

KK Zagreb je u njegovo vrijeme postao milijunaški klub, te nizao titule u u Košarkaškim natjecanjima u RH, no brzo je nakon toga bankrotirao.

Josip Manolić s kojim je Karamarko radio početkom devedesetih optužio ga je da ga je vrbovala UDBA. Karamarko je odmah podigao privatnu tužbu, a proces i dalje traje. Zbog te izjave stradao je tjednik Nacional koji prema nepravomoćnoj presudi ima platiti 70 tisuća kuna.

Karamarko je morao objašnjavati i aferu Mercedes. U kojoj su proturječne izjave davali njegov savjetnik za medije Miljenko Manjkas, sam HDZ te Karamarko.

Vjenčanje zbog Mercedesa

Predsjednik HDZ-a Karamarko privukao je pažnju javnosti protupropisnim parkiranjem automobila na pješačkom prijelazu ispred bolnice na zagrebačkom Rebru. Ispalo je da je auto to nije njegov automobil, nego tvrtke koju vodi Ana Šarić. Naravno, to nigdje nije bilo prijavljeno pa se Karamarko ubrzo morao oženiti u tajnosti.

Novije doba donosi aferu Konzultantica.  Tvrtka Josipa Petrovića, koja je radila za MOL, plaćala je usluge tvrtki Drimia u vlasništvu Ane Šarić Karamarko, supruge prvog potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka. Posao s Petrovićem bio je među prvim angažmanima tek osnovane male boutiq agencije.

Afera Konzultantica

Početkom afere Konzultantica oko Karamarka se počinje vrtjeti niz afera. Ponovno se spominju Sanaderove igre s INA-om do ruskog naftnog biznisa. Karamarko javno govori kako će povući iz odluka o Ini, ali samo do odluke Povjerenstva koje je danas presudilo da je Karamarko bio u sukobu interesa.

Karamarko mijenjao sudbine ljudi

Karamarko se i direktno obračunavao sa svojim kritičarima. Index je u svibnju 2012. godine objavio članak "Tri sudbine koje je promjenio Tomislav Karamarko". Bila je to priča o Željku Peratoviću, Denisu Latinu i Muniru Podumljaku. Peratović, nekada vrsno pero hrvatskog pisanog novinarstva pa zatim bloger i internetski novinar, doživio je mnoge neugodnosti. Peratović je bio i uhićen, često je prozivan, ostao je bez posla, a na kraju se jedno vrijeme sklonio u Švicarskoj. 

Denis Latin, nagrađivani televizijski novinar koji je odavno probio granice Hrvatske nakon što je ukinuta Latinica svoju godišnju minutažu na HTV-u broji u minutama. Sam kaže da je Latinica, jedan od najboljih proizvoda HTV-a, ukinuta po nalogu bivšeg ministra unutarnjih poslova.

Munir Podumljak, građanski aktivist, čelnik udruge Partnerstvo za društveni razvoj često je bio prozivan, a njegova istraživanja financirana od Europske unije u većini slučajeva gotovo su bila potpuno ignorirana od strane hrvatskih medija. Čest gost Bruxellesa, postao je u Hrvatskoj gotovo pa nepoželjan.  

Nevjerodostojni Karamarko

Kao političar Karamarko nije bio vjerodostojan i uvijek se predstavlja kao žrtva haranga, hajki i podmetanja. Gotovo uvijek se pokazalo da su kritičari bili u pravu.

"Oporba mi podmeće da želim postati šef HDZ-a", da bi se na kraju to pokazalo istinitim. Za slučaj Crnoja i plagijat Milijana Brkića govorio je kao o podmetanjima medija, no ispalo se suprotno.

"U onoj izbornoj noći, postoje indicije da smo pokradeni za pet ili šest madata, ali i to ćemo ispitati", rekao je Karamarko nakon posljednjih izbora opravdavajući manji broj zastupnika HDZ-a od očekivanog. Istraga je pokazala da nitko to nije ni pokušao ispitati niti je to itko prijavio. Pa ni Karamarko.

U slučaju SDSS-ovca Mirka Raškovića odbijao je svaku povezanost sve dok nije otkriveno da mu je upravo on potpisao ratni put. Za Josipa Petrovića tvrdio je da su samo prijatelji da bi se ispostavilo da su bili i poslovno povezani.