OD SVEGA što je sada već bivši ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije Marko Pavić izjavio otkako je Telegramov novinar Drago Hedl otkrio da je spiskao nešto više od sedam tisuća kuna na parfeme, vina i kemijske olovke pa potom tražio od Ministarstva povrat novca, najpoetičniji je onaj "osobni touch“.
Osobni touch, kaže Pavić.
Ministar koji voli utkati sebe u darove
On, naime, kako veli, nije kupovao darove za sebe, nego za "ministre kohezije", ali je htio gorespomenuti touch pa je darove birao vlastoručno. I za to zaiskao novac od države koju najviše voli.
Lijepo je što ministar voli utkati sebe u poklone, čovjek očito ima osjećaj za vina, parfeme i kemijske olovke, razvijenu svijest o estetici. Stoga je, umjesto da na nekog delegira mukotrpno kruženje po dućanima i neizrecivu tegobu biranja, sam preuzeo odgovornu zadaću. On je lider posebnog kova, junak, onaj koji viče "za mnom", a ne "naprijed", živa je šteta što više neće biti u vladi.
Marko Pavić ne bježi od najvećih izazova, na pitanje "di si bio 2020." moći će s neskrivenim ponosom posvjedočiti da je ginuo u prvim redovima zagrebačkih luksuznih shopova, osobno se žrtvovao da bi "ministri kohezije" u ime Republike Hrvatske dobili fine olovke, vina i parfeme. Rijetko bi koji hrvatski državljanin mogao preživjeti sramotu da se pročulo kako je nekom "ministru kohezije" naša domovina poslala pokvarenu kemijsku ili vino koje pije uvaženi zastupnik Davor Dretar Drele. Zato je bitno na ministarska mjesta birati tipove koji znaju probrati kvalitetna vina, kemijske i parfeme.
Samo, majku mu, zašto s tuđim ili, ako hoćete, s našim novcem?
Što je bio Pavićev posao?
Ako je ministru Paviću stalo do osobnog udjela u darovima koje je, navodno, slao na visoke europske adrese, mogao ga je ostvariti kunama iz svoga džepa. To bi bio pravi "osobni touch", maksimalan osobni doprinos javnoj stvari. Ili im je mogao ništa ne kupovati. Zašto bismo uopće financirali nekakve poklone toj bulumenti odlično plaćenih europskih pavića? Zašto bi itko, ikad i igdje plaćao kemijske, vina i parfeme nekim nesretnim "ministrima kohezije"? Nema škole, bolnice i ambulante u Hrvatskoj u kojima se sedam tisuća kuna ne bi smislenije potrošilo.
Ministar za pamćenje
Ministar Pavić odlazi iz vlade Andreja Plenkovića. Njegov mandat vjerojatno će pamtiti on, rodbina, prijatelji i znanci.
Njegov zadnji potez, domovinski šoping, teško da će uskoro itko zaboraviti. Čovjeka zaduženog za regionalni razvoj i fondove Europske unije pamtit ćemo po osebujnoj parafrazi Ostapa Bendera - touch osobni, novac naš.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala