Po ocjeni fra Emanuela, spomenuti događaj i ne bi bio važan da nije znak koliko su utjecajni u našem društvu oni koji se ne zalažu za njegovu pluralnost jer se, kako napominje, "suprotstavljaju društvenoj dimenziji religioznosti".
"Crkvenoj eliti katoličkih intelektualaca oduzimaju pravo na postojanje u civilnom društvu i to usprkos deklaracija da žele graditi demokratske odnose, pluralističku orijentaciju, slobodu svakog pojedinca i jednaka prava svih u društvu", izjavio je.
Emanuel Hoško nedavno je zajedno s Ivanom Rogićem, profesorom sociologije na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu, govoreći o elitama i nacionalnom identitetu, otvorio "Socijalnu tribinu" Centra za socijalni nauk Crkve - HBK.
Po Rogićevoj ocjeni, i druge su "sektorske elite, koje su nositelji različitih kompentencija i društvene kreativnosti, u hrvatskom društvu marginalizirane".
"U osnovi imamo produženi predložak iz socijalističkoga razdoblja, gdje su političke elite metanadzornik društva", izjavio je, napomenuvši kako sektorske elite naprosto "ne mogu ostvariti svoje mogućnosti".
Napominje kako se nemali broj znanstvenih, kulturnih i dobar dio gospodarskih elita nalazi postrance, a bez elita teško se može ostvariti ulazak u europske integracijeske procese.
Unutar europskih modernih društava postoji unutarnja sektorska komunikacija među elitama, izjavio je, dodavši kako je u tim društvima autonomija elita i mogućnost njihove optimalizacije znatno veća.
U tim društvima, kako kaže, ima više neovisnih elitnih formacija, koje stvaraju mrežu, za razliku od monopolne elite u nas, što se u konačnici ogleda u monopolnom položaju političkog sektora.
Pojašnjavajući što su crkvene elite, Hoško kaže kako i Crkva, budući da je društvena stvarnost, ima svoju elitu - kako onu po položaju tako i onu po djelovanju i moralnom dostojanstvu.
"Po položaju to su biskupi i nositelji drugih crkvenih službi. U elitu valja ubrojiti i one kojima to mjesto pripada zbog efikasnosti djelovanja na različitim područjima crkvenog angažiranja, a osobito one koji se ističu moralnim dostojanstvom u ostvarenju kršćanskog programa života, tj. po svetosti", izjavio je, dodavši kako su "elita i oni ljudi Crkve koji su upravo po svom doprinosu izgradnji nacionalnog identiteta stekli naslov odličnika i zapravo su cvijet, ne samo Crkve, već i narodne zajednice".
Hoško smatra da su crkvene elite u razdoblju oblikovanja hrvatskog naroda pružile osobit doprinos izgradnji narodnog identiteta, a napose narodnoj kulturi.
U vremenu pak nastanka hrvatske države one su se, podsjeća, zauzimale da demokratska država poštuje slobodu savjesti svakoga državljanina, što konačno znači da im je stalo do svjetonazorski pluralističkog društva.
"Danas je njihova zadaća tražiti vrijednosni konsenzus koji bi postao zajedničko dobro. Sada, naime, kada je Hrvatska pred ulaskom u europske integracije, crkvene elite naglašavaju da moderni hrvatski identitet valja graditi zauzetim stvaranjem kulture koja će poštovati društveno pamćenje i stvaralački oblikovati hrvatsku nacionalnu osobnost", ističe Hoško.
Dodaje kako crkvene elite prvenstveno izgrađuju vjerski identitet jer je kršćanin pozvan biti svjedokom evanđelja, međutim, one svojom zadaćom i dalje smatraju pružanje pozitivnog doprinosa izgradnji demokratskog i pluralnog društva, po načelu supsidijarnosti, povezanog s temeljnim moralnim načelom dostojanstva i slobode svakoga čovjeka kao odgovorne osobe i u Crkvi i u društvu.